Knjiga dr. Krajcara pomaže u odgoju djece
Kada je iz zdravstvenih razloga prvi put posjetio dr. Antona Krajcara iz Buzeta, Anton Vlačić, vlasnik špediterske tvrtke Tempo iz Labina, nije ni slutio da će jednoga dana biti izdavač njegovih knjiga. Vlačić, inače po struci ekonomist, sada je već dugogodišnji Krajcarov prijatelj i nedavno je izdao reizdanje njegove prve knjige „Put i krivi putovi uma“, te mu je pomogao prilikom izdavanja šeste knjige „Život je kao tok čiste rijeke“.
U izdavaštvo je krenuo iz nekoliko razloga. Naime, Krajcar nas u svojim knjigama upućuje kako se očistiti od uma koji nam stvara fizičke i psihičke boli, te nas dovodi u sukob s drugima i s nama samima. Iz tog razloga Vlačić smatra vrlo važnim da ljudi shvate i prihvate ono što je i on sam spoznao, tj. kako se duhovno i tjelesno očistiti od uma, ali za života dr. Krajcara.
„Zašto ističem da je to potrebno za njegova života? Mnoge velike svijesti, poput samog Krajcara, podučavale su ovo čovječanstvo, ali su bile prihvaćene tek nakon svoje smrti. Uvijek ih shvatimo i prihvatimo onda kada oni više nisu među nama. Tada ih veličamo i dižemo u nebesa, jer naš um smatra da oni tada više nisu opasni za njega. No, oni su nam potrebni dok su živi kako bi nam pomogli kada zapnemo“, pojasnio je Vlačić.
Međutim, Vlačić kao još jedan, a možda i najvažniji razlog navodi djecu. Naime, Krajcarova prva knjiga nam ukazuje na krive korake koje radimo već pri nošenju još nerođene djece, pri njihovu rođenju, te u prva tri dana, mjeseca i prve tri godine njihova života. Kada bi svi shvatili ove pogreške izbjegle bi se mnoge boli i sukobi u daljnjem životu. Knjiga Put i krivi putovi uma trebala bi biti pravi zdravstveni odgoj, počevši već od rodilišta, jaslica, vrtića, pa do osnovnih i srednjih škola.
Vlačić je i sam uvidio neke pogreške koje je činio pri odgoju svoje, sada već odrasle kćeri, ali i pogreške svojih roditelja. „Da sam Krajcarove knjige pročitao prije nego sam dobio kćer Laru, moj bi odnos s njom bio sasvim drugačiji, no radio sam najbolje što sam znao. Ni svoje roditelje ne krivim zbog učinjenih pogrešaka, jer su i oni radili najbolje što su znali i mogli“, mišljenja je Vlačić.
Kod dr. Krajcara je prvi put otišao prije nekoliko godina kada je imao brojnih zdravstvenih problema, poput gušenja, čira na dvanaestercu, visokog tlaka i bolova u zglobovima. Učinio je to na nagovor svoje supruge Gabrijele koja je za dr. Krajcara čula od drugih ljudi koji su ga hvalili.
Vlačić je sada u 64. godini zdraviji nego ranije, a proces čišćenja od uma bio je mučan i još uvijek traje. U njegovoj je obitelji bilo i prihvaćanja i odbijanja tog procesa, ali su s vremenom i njegova supruga i kći počele odlaziti dr. Krajcaru kada su shvatile o čemu se tu zapravo radi.
„I ja sam bio sumnjičav u početku i dok sam kod dr. Krajcara radio na sebi, odlazio sam i kod nekoliko drugih psihoterapeuta, te sam pročitao mnoge druge knjige. Čak sam mu jednom i poklonio kist za bojanje, te mu rekao da me konačno prestane „farbati“. Ipak, jedino sam se njemu uvijek vraćao. Nešto me je vuklo k njemu. Svi ostali nudili su brza i kratkotrajna rješenja. Smatram ga čovjekom velike svijesti kakvi se rijetko nalaze na našoj planeti“, istaknuo je Vlačić koji je do sada pročitao sve njegove knjige, a prvu čak sedam puta.
Ljudima poručuje da se ne trebaju sramiti odlaska dr. Krajcaru. Naprotiv, pravo je vrijeme da svi međusobno otvoreno razgovaraju i razmjene iskustva, jer ćemo na taj način svi brže rasti. „Nije potrebno potajno odlaziti u Buzet i potajno čitati njegove knjige i pitati se što će o nama misliti naši bližnji, kolege s posla, susjedi i sugrađani. Potrebno je da se informacije dobivene iz njih šire i da svatko svoja iskustva podjeli s nekim drugim“, napominje Vlačić.
Dodao je kako ga doista boli kada vidi što radimo sebi, jedni drugima i prirodi, ali ga ipak najviše boli kada vidi što radimo djeci, koja tek rade svoje prve korake i koji su najbitniji za sve ono što će uslijediti u životu.
S djecom je lako, istaknuo je Vlačić, jer se kod njih um raspršuje brzo, no on se brzo i nadograđuje te onda dobijemo to što imamo danas: sukobe sa svima i s nama samima. „Kada pogledamo aktualnu političku situaciju i ono što se dešava sa Sjevernom Korejom, zar je potrebno išta više reći. Jest, počnimo mijenjati stvari sami od sebe!“, zaključio je Vlačić. (Tekst i foto: Danijela Bukvić)
