Vila s jednim od najljepših pogleda u Istri
Skrenete lijevo s ceste koja vas vodi od Rijeke prema Puli, tamo negdje nakon Barbana, vozite se cestama koje podsjećaju na Italiju, uz povjetarac u kosi, dođete do malog istarskog autohtonog sela koje nazivaju Puntera, mahnete jednom noniću, pa drugom, zaobiđete traktor i mačku na cesti, pa skrenete lijevo i onda desno, gdje započinje neasfaltirani put, a on vas potom vodi do jednog od najljepših pogleda u Istri. Ondje, između tišine i mira smjestila se očaravajuća Villa neobičnog imena, piše journal.hr.
Villa Štefanija, osim što je mini hotel na jednom od najljepših mjesta u Hrvatskoj, ujedno je i priča o jednoj ustrajnoj, hrabroj i snažnoj ženi – inspiracija svima nama koji smo ikada posjetili to prekrasno mjesto ili nas ono tek očekuje. Najvjerojatnije će vas ta žena dočekati kad god stignete u Villu jer, kako ona kaže ‘posljednja ide spavati i prva se budi’ uz taj pogled koji doslovno oduzima dah.
Duška je doista jedna osebujna i emotivna žena koja cijelu Villu drži na okupu. Kao mala djevojčica, iz Pule je znala bježati roditeljima i autobusom doći do Puntere, gdje joj je živjela baka, te ovdje provoditi najljepše dane svog djetinjstva. Kako su godine prolazile, život ju je odveo na fakultet u Sloveniju gdje je živjela, radila i studirala u Ljubljani. Međutim, ona je i dalje znala ‘bježati’ iz užurbane Ljubljane kako bi vikende provela na osamljenoj Punteri koja joj je predstavljala svojevrsnu mirnu luku i sigurnost.
U jednom trenutku, vraćajući se prema Sloveniji i vozeći se u automobilu, shvatila je kako bi voljela da Puntera postane njen život i mjesto u koje neće više morati ‘bježati’ nego kojem će se uvijek iznova vraćati jer će to biti njen dom. Potaknuta pričom o jednom boutique hotelu u Puli koji se tada otvorio, ideje o mini hotelu/villi su se same nizale. Lokaciju je već imala, mir i tišinu također – ali to je bio samo početak.
Godine koje su slijedile bile su teške, izazovne i naporne za jednu mladu ženu koja se vratila iz Slovenije u malo selo na istoku Istre i odlučila ondje sagraditi villu. Od projekta, do realizacije, uređenja interijera, eksterijera, pregovora i nadgledanja izvođača – sve je radila sama. Priča je to o jednom životnom putu prepunom izazova i jednoj još jačoj ženi koja je živi dokaz svima nama kako je doista sve moguće. Uslijedile su godine kada nije znala hoće li moći vratiti kredite banci, hoće li cijela ta priča na kraju imati sretan završetak, hoće li uspjeti u svom naumu i hoće li moći svoje lude želje pretvoriti u stvarnost. Ali svo to vrijeme, njena je baka bila uz nju, onako kako samo bake znaju, brinula se o njoj i naravno uvijek pitala jesu li radnici jeli i treba li im pripremiti neku hranu, više na journal.hr.
