Čudesan put od Puntere do Raše pa sve do Blaza
To su dvije staze, a zapravo su jedna jer se jedna na drugu nadovezuju negdje na sredini puta, negdje gdje se Raša ulijeva u more i gdje se zeleni krajolik mijenja u plavi. Ali je to u ovoj priči sasvim nebitno jer ta staza koja tek čeka svoje ime, je nešto zbilja posebno. Još službeno nije inaugurirana, što ne znači da ne možete njome pješačiti, biciklirati ili jahati na konjima. To već mnogi i čine jer jednostavno njena ljepota opija. Na tih šest kilometara puta, koji spada pod općinu Barban, vidjet ćete tolike raznolikosti i zanimljivosti – od krajolika do biljnih i životinjskih vrsta da će vas staza skroz obuzeti, kao i njene boje. Jer mjesto gdje se Raša ulijeva u more je za svakog ljubitelja prirode pravi mamac, piše Hello Istria.
Ja sam obišla stazu jednog sparnog ljetnog jutra kada kiša samo što se nije sručila na mene i Alda iz Općine Barban koji mi je pokazao stazu i poslužio kao lokalni vodič. No, baš to teško sparno vrijeme pokazalo je tu drugu dimenziju staze i prirode. Ovdje kada god dođete, nećete pogriješiti. Startali smo od Puntere, mjesta par kilometra udaljenog od mjesta Barban, od kuda puca savršen pogled na Raški zaljev. Nekad samo dođem u Punteru da u tome uživam. Popnem se na vidikovac i gledam okolinu. Osim što se vidi Raški zaljev, u daljini su mi Hrboki, a odmah preko puta je Barban. No, još nikad se iz Puntere nisam spustila do Raše.
Uvijek tada mislite da vam je more na dlanu, ali nije. Trebate se pomučiti, ako ste pješke, da biste došli do mora. Sada puno manje jer je staza široka i komotna, put utaban, podloga čvrsta za bicikliste. Aldo mi objašnjava kako je i prije taj put postojao, ali da je bio uzak i poprilično zarastao. A njime su nekad Punterci silazili dolje na Čežune, izvor pitke vode, na svoja polja na dnu, ali više na ispašu stoke. Nije bilo na toj padini previše plodnih područja za vinograde ili polja.
A Punterci su itekako povezani s Rašom i kanalom. Kako i ne bi bili. Tu im je na dohvat ruke. Koliko ih razdvaja, toliko ih i spaja. Raški je kanal dugačak oko 12 kilometara, a širok oko jednog kilometra, dok mu dubina varira od 44 do 10 metara. Uvijek je bio granica. U 1. tisućljeću prije Krista predstavljao je granicu između Histra i Liburna, u doba Rimskog Carstva između Italije i Ilirika, a kasnije je bio dijelom granične crte između Mletačke Republike i Habsburške Monarhije. Zanimljivo je da dok nije postojala cesta Barban-Labin, kanal se prelazio na mjestu Pisak, do kojeg se dolazilo preko obližnje Puntere. Pisak je početkom 17. stoljeću bio poznat po ideji o izgradnji solana i iskorištavanju soli, a ondje je postojalo i uzgajalište riba, piše Hello Istria gdje pronađite cijelu reportažu.
