'Ne mogu sam popiti čašu vode, a imam asistenta četiri sata na dan'
Osobe s invaliditetom korisnici usluge osobne asistencije, osobni asistenti te udruge koje su formalno poslodavac asistentima već godinama nestrpljivo iščekuju zakon koji će regulirati ovu uslugu. Zakon o osobnoj asistenciji je u izradi i prema riječima voditeljice radne skupine za izradu zakona Zvjezdane Bogdanović, savjetnice ministra rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, nacrt zakona mogao bi biti gotov do kraja godine. Zašto je taj zakon bitan i kakve probleme nepostojanje zakonske regulative donosi, razgovaralo se na okruglom stolu “Osobna asistencija – problemi i perspektive” u utorak u Zagrebu. Okrugli stol organizirala je inicijativa “Osobni asistenti zajedno” u suradnji s udrugom Baza za radničku inicijativu i demokratizaciju i Regionalnim industrijskim sindikatom, uz potporu globalne sindikalne središnjice UNI Global Union, piše H-alter. Prenosimo dio članka u nastavku.
U Hrvatskoj se usluge osobnog asistenta ostvaruju više od 15 godina kao projektna programska usluga, a ne kao dio sustava. Iako se s vremenom povećavao iznos sredstava, ostala su neriješena pitanja zašto korisnici ne dobivaju uslugu u potrebnoj satnici, zašto se plaća asistenata nije povećavala od 2006. i kada će se ova usluga ugraditi u sustav.
Davor Komar kao dugogodišnji korisnik osobne asistencije potvrdio je da sadašnja satnica nikako ne zadovoljava njegove potrebe.
“Ja ne mogu sam popiti čašu vode niti leći u krevet, a imam asistenta četiri sata na dan. S druge strane, neka osoba koja se samostalno kreće, vozi auto, ima četiri sata pomoć isto kao i ja. Nemam problem što on ima ta četiri sata nego je to malo za nas ostale. Postoji mogućnost da dobijete osam sati asistencije, ali za to morate imati Barthelov indeks nula. Osoba koja ne osjeća da vrši nuždu može to dobiti, a osoba koja zna da vrši nuždu, a isto asistent mora sve odraditi, dobije tek četiri sata. Jasno je da treba ići individualnim pristupom. Mene je osobno kada sam ostao sam s dvoje maloljetne djece, osobni asistent spasio, no ni tada nisam mogao dobiti više od četiri sata dan iako sam se pripremao i za operaciju a udruga je imala dovoljno sredstava”, kaže Komar.
Kao dugogodišnji voditelj programa osobne asistencije iz udruge Društva distrofičara Istre naveo je i probleme s kojima se susretao kao voditelj.
“Asistent se teško nalazi jer je plaća mizerna. Javljaju se osobe koje nisu kvalificirane, nemaju znanja i iskustva, a korisnici su prisiljeni uzeti bilo koga. Za jednog našeg člana nismo mogli dvije godine naći asistenta. Kada je Grad Pula sufinancirao plaću javilo se 30 ljudi na natječaj i više nije bilo problema tako da je jasno u čemu je problem. Za vrijeme sezone ljudi ljeti dobiju 80 kn za čišćenje, a za asistenciju dvadesetak. Asistentima bi pomoglo i da korisnici mogu lakše dobiti pomagala koja olakšavaju život. Teret treba skinuti i s udruga jer sada predsjednici udruga potpisuju da garantiraju provođenje projekta svojom imovinom”, rekao je za H-alter.
