Uzgajao najljepše istarske koze, ali su mu dojadile: 'Bježale su stalno'

Pjeva, pleše, svira diple s mijehom, dobrovoljni je vatrogasac, dogodine planira dobiti dozvolu za lovca, usto drži 140 kokoši i zečeva, održava svoj vrt, vozi gotovo pola stoljeća stari motor Tomos 14 koji sam popravlja, a u Hrvatskoj je poznati i kao najmlađi i najuspješniji uzgajatelj istarskih koza „misica”. Sve je to u svojih 17 godina uspio ugurati Luka Lupetina iz mjesta Krnica, 30-ak minuta vožnje od Pule, piše Jutarnji iz kojeg prenosimo dio članka u nastavku.

Mladog Luku, učenika trećeg razreda srednje ekonomske škole u Puli, nazvali smo kako bismo doznali njegovu tajnu uzgoja najljepših istarskih koza. Jer, nekoliko godina zaredom njegove su papkarice, Spomenika i Pina, ponijele krunu „Miss Istre” na Festivalu sira i natjecanju za naj-kozu, koje se svake godine održava u Svetvinčentu. Spomenka je bila najljepša istarska koza 2017., Pina je 2018. ponijela titulu prve pratilje, a onda je i ona 2019. okrunjena misicom. Lani se natjecanje zbog korone nije održalo. Međutim, kada smo ga nazvali i pitali možemo li navratiti da ih upoznamo, rekao nam je da se ostavio koza. Imao ih je deset, ali mu je dojadilo. Umislile se koze...

- Ma tko je mogao s njima na kraj, bježale su stalno iako bih im stavio pašture (drvene spone oko nogu). Ne kažu bez veze u narodu da 'kozu Bog nije dao'. Zato sada uzgajam kokoši i zečeve, a planiram uskoro i ovce – ispričao nam je Luka pozivajući nas da ipak dođemo vidjeti čime se sve bavi.

Simpatični Luka, zažaren u licu, žute kosa, izdužen i visok, čekao nas je na ulici ispred svoje obiteljske kuće u mjestu s tristotinjak stanovnika, na pola puta između Pule i Labina, mašući nam dugačkom rukom izdaleka. Iza kuće ima vrt gdje drži desetak zečeva u kavezima, a pokraj i dio od 140 kokoši. Drugi dio – od crne kokoši Ayam Cemani pa do domaćih Ivice i Marice – drži na polju dvjestotinjak metara od kuće gdje imaju parcelu od nekoliko hektara. Tamo su i dva psa – hrvatski ovčar Nera i njemački ptičar Bea (za zaštitu od lisica i čagljeva). Za sebe kaže da se ovdje, u Krnici, osjeća kao „posljednji Mohikanac” jer se poljoprivredom više nitko ne bavi – svi su u turizmu – iako je ovo tradicionalno bio kraj gdje se, kako kaže, "preturalo po kamenu"... Majka Barbara, koja nas je u nevjerojatnoj vrućini rashladila izvanrednim domaćim sokom od kadulje, inače medicinska sestra, kaže da Luka to sve radi samoinicijativno. Podržava ga, ali joj se ne sviđa što mladić propušta druženja i mladost.

- Previše on uzima na sebe. Umjesto da ide na more s prijateljima on se budi u šest i radi, rado bih da malo bude kući, a ne stalno vani – govori zabrinuto majka Barbara odmahujući glavom. Eh, kažemo, većina roditelja danas svoju djecu jedva odvoji od ekrana i potjera iz kuće...

Pitamo Luku kako na njegove ambicije gledaju prijatelji i kolege iz razreda, odgovara da ga prijatelji podržavaju, ali da njih rad na zemlji ne zanima.

- Oni bi spavali do podne, išli na more i buljili u mobitele. Nitko ne bi radio. Ja idem u ekonomsku školu, ali znam da danas-sutra posao u kancelariji nikada ne bih mogao raditi – priča mladi poljoprivrednik priznajući da do škole ne drži puno.

Pitamo ga ima li curu, odmahuje rukom. - Ma, tko za to ima vremena..., piše Jutarnji.