Sud u Strasbourgu presudio o uvredi bivšeg načelnika Motovuna
Europski sud za ljudska prava presudio je u korist prof. dr Ranka Bona, utvrdivši da mu je presudama hrvatskih sudova povrijeđeno pravo na slobodu izražavanja iz čl. 10 Konvencije. Ranko Bon rođen bivši je predsjednik udruge Motovun-Ekograd i aktivist zelene Istre, umirovljeni profesor Fakulteta u Readingu, UK te je magistrirao prostorno planiranje na sveučilištu Harvard.
Tijekom 2009. na okruglom stolu u organizaciji „Nacionalnog foruma za prostor pod nazivom „Zajedno protiv otimačine- Kako dalje protiv Zakona o golf igralištima“ koji je održan u Zagrebu, u prostorijama Novinarskog doma, prof. Bon je imao izlaganje u kojem je među ostalim govorio o svojem povratku u Hrvatsku, u Motovun 2003. nakon 34 godine provedene u Engleskoj i Americi.
O golfu kao 'paravanu za malverzacije'
Bon je tad govorio o golfu kao paravanu za malverzacije sa državnim zemljištem, koja se proteže od središnje vlade u Zagrebu kojoj je na čelu bio tadašnji premijer Ivo Sanader do svih županija s velikom turističkom ponudom. U to je vrijeme u Istri bilo planirano više od dvadeset golf terena, a u čitavoj Hrvatskoj više od šezdeset. Strani investitori su radili po riječima Bona u dosluhu s lokalnoj vlasti kojoj je na čelu bio IDS-om.
U odnosu na Općinu Motovun Bon je u izlaganju utvrdio kako postoji višak instrumenata moći, uvijek vidljivih, da postoji manjak demokracije, da se sve događa u tami iza zatvorenih vrata, daleko od očiju javnosti te da se u tom kontekstu Općinski načelnik ponaša kao „pravi pravcati žohar“. Nakon tih izjava na internetskim stranicama se pojavila snimka tog govora Ranka Bona, za koju je on tvrdio da nije znao da ga se u trenutku izgovaranja potonjih riječi snima, a sve budući je netom prije davao izjave za medije.
Općinski načelnik Motovuna Slobodan Vugrinec, a nakon što je uvidom u internetsku snimku saznao za sadržaj izjave podnositelja, podnio protiv Ranka Bona privatnu tužbu zbog kaznenog djela uvrede. Slobodan Vugrinec, koji je bio načelnik Općine Motovun od 2001. do 2013. godine, je inače tužio Ranka Bona za klevetu još 2008. godine. Pod načelnikovim rukovodstvom, Općina Motovun ga je isto tako tužila za klevetu 2009. godine, a iste godine je Vugrinec tužio Bona i za uvredu zbog usporedbe s žoharom. Zanimljivost je i da je Slobodana Vugrineca i Općinu Motovun zastupao odvjetnički ured Gorana Veljovića iz Pule koji je sudjelovao u izradi Zakona o golfu te po riječima Bona zastupao mnoge strane golf investitore u to vrijeme u Istri uključujući i Jupiter Adria, tadašnjeg investitora u golf u Motovunu.
Sve ovo je Bon prijavio USKOK-u još 2009. godine, no, do sada ništa nije bilo učinjeno što se tiče lažnog golfa u Hrvatskoj. Od prijave do današnjeg dana USKOK nije kontaktirao Bona po ovom pitanju. Lažni golf je nestao po nastupanju svjetske financijske krize koncem 2008. godine. Da nije bilo te krize, Bon vjeruje da bi u Hrvatskoj sada bilo više od šezdeset golf terena propraćenih mnogobrojnim apartmanima i vilama, koje su bio i osnovni razlog za promociju golfa iz vladinog vrha
Općinski sud u Pazinu je 2010. godine odlučio da je Bon uvrijedio Vugrinca, ali da nije kriv za klevetu načelnika ili pak Općine Motovun. Županijski sud u Puli je potvrdio ovu odluku 2011. godine, a Ustavni sud u Zagrebu ju je potvrdio 2014. godine. Zbog uvrede je Bon Vugrincu po konačnoj odluci isplatio kaznu od 26,666 kuna.
Bon je Hrvatsku tužio Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourg-u 2015. godine budući da hrvatski sudovi nisu uzeli u obzir uvjete pod kojima je došlo do tzv. uvrede Vugrinca. Naime, Bon je na jednom znanstvenom skupu u Zagrebu izjavio da Vugrinec sve radi u tami i iza zatvorenih vrata, kao «pravi pravcati žohar». Radilo se o po njegovoj ocjeni o nedemokratskom ponašanju tadašnjeg načelnika Općine Motovun, a žohar je bio spomenut samo kao metafora takvog ponašanja budući da je Bon primijetio da Vugrinec sve radi «u tami i iza zatvorenih vrata». Pored toga, Vugrinec nije imao nikakvih posljedica zbog ove tzv. uvrede budući da je dobio izbore kao načelnik općine, te da je kao takav funkcionirao još četiri godine.
'Dying to Go to Strasbourg'
Bona je u postupku pred Europskom sudu u Strasbourg-u zastupao odvjetnik Vedran Ramadanović iz Zagreba, kojeg je Bon ovlastio za izjavu o slučaju, budući Ranko Bon ne želi dati izjavu, već je poslao pisano priopćenje i uputio na svoju knjigu Dying to Go to Strasbourg: My Struggle with Croatian Courts u kojoj je objavio detalje slučaja i natpise na njegovom website-u «Residua» (www.residua.org). Više njegovih knjiga koje sadrže tekstove iz «Residua» se mogu naći u PDF formatu na website-u njegove Ca' Bon Gallery u Motovunu (www.cabongallery.org).
Odvjetnik Vedran Ramadanović navodi kako je u ovom predmetu Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu utvrdio da su hrvatski sudovi povrijedili pravo podnositelja Ranka Bona na slobodu izražavanja iz čl 10 Konvencije, posebice imajući u vidu da je rasprava o kojoj je riječ bila razvidno od javnog interesa te predmet javne debate kada ostaje mali prostor za ograničenja slobode izražavanja.
Konkretno radilo se o Bonovoj borbi protiv golf terena podno Motovuna, koji je bio usmjeren na izgradnju apartmana i vila, te koji nije imao nikakve veze sa samim golfom kao sportom, te je kasnije sam projekt zaustavljen kao štetan a sam Zakon o golfu povučen. Sud je zaključio da je tadašnji načelnik Motovuna kao javna osoba trebao imati viši stupanj tolerancije prema kritikama upućenim njemu kao lokalnom političaru, bez obzira na okolnost da je izjava Ranka Bona za njega osobno mogla biti uznemirujuća.
U osnovi sud je zaključio da se radilo o jakom kritiziranju vlasti od strane Bona obojenom njegovim političkim stavovima.
Sud je pri tome ukazao na ustaljenu praksu suda u sličnim slučajevima, po kojoj se pravo na slobodu izražavanja primjenjuje ne samo na informacije i ideje koje se povoljno primaju nego i na one koje „vrijeđaju, šokiraju ili uznemiruju“, budući su takvi zahtjevi pluralizma, tolerancije i širokoumnosti bez kojih nema demokratskog društva.
Izjava dana na znanstvenom skupu
Sud je također uzeo u obzir da je izjava da se načelnik općine Motovun ponaša kao «pravi pravcati žohar» predstavljala vrijednosni sud te je iznesena pred ograničenim brojem ljudi na znanstvenom skupu, dakle bez namjere prezentacije široj javnosti, te je o istoj načelnik općine saznao posredstvom privatne snimke sačinjene i objavljene bez znanja podnositelja Ranka Bona.
Također ocijenjeno je da su hrvatski sudovi pogriješili kada su svoju ocjenu ograničili na zaključak da je podnositelj time što je tadašnjeg nazvao načelnika Općine „pravim pravcatim žoharom“ te nisu razmatrali kako kontekst u kojem je navedena izjava dana pa tako ni mogućnost da ista vrijednosni sud koji ne može biti predmetom dokazivanja kao i da se radilo o metafori za netransparentan rad uprave.
Također istaknuto je da je pri odluci suda uzeta u obzir ozbiljnost posljedica koje su nastupjele za podnositelja Ranka Bona u vidu njegove kaznene osude i posljedične kaznene evidencije, zatim izricanje novčane kazne u visini od 26.660 kn izrečenu od strane suda.
Takva osuda, kao i visina novčane kazne koja je po ocjeni Europskog suda za ljudska prava s obzirom na okolnosti bila znatna, imale su obeshrabrujući učinak na Bona te negativne posljedice po njega budući se uslijed osude povukao iz političkog života i svih javnih aktivnosti, dok je s druge strane načelnik Vugrinec ponovno izabran na sljedećim lokalnim izborima za načelnika Općine.
Slijedom navedenog, Europski sud je zaključio da domaći sudovi nisu iznijeli relevantne i dostatne razloge za miješanje u slobodu izražavanja podnositelja zahtjeva Ranka Bona niti su uzeli u obzir načela i kriterije utvrđene sudskom praksom Suda za uravnoteženje te slobode s pravom na poštovanje privatnog života. Drugim riječima, nije uspostavljena pravedna ravnoteža između mjera kojima je ograničeno podnositeljevo pravo na slobodu izražavanja i legitimnog cilja koji se tim mjerama želio postići. Stoga je došlo do povrede članka 10. Konvencije.
Sud je u konačnici odredio reparaciju nematerijalne štete koju je je po ocjeni suda pretrpio, pak je Republika Hrvatska dužna platiti u roku od 3 mjeseca Ranku Bonu iznos od 7.500,00 eura te 3.250,00 eura na ime troškova postupka pred Sudom.
Isto tako sud je naglasio da se potpuna pravična restitucija može ostvariti putem obnove kaznenog postupka koji je u Hrvatskoj vođen protiv Bona. Odvjetnik Vedran Ramadanović nam je u razgovoru najavio da će po uputi svojeg klijenta po nastupu formalne konačnosti presude, pokrenuti postupak obnove kaznenog postupka koji je vođen protiv Ranka Bona u skladu s odredbom članka 502 Zakona o kaznenom postupku.
Odvjetnik Ramadanović je naglasio da je ova presuda važna u svjetlu slobode govora aktivista civilnog društva ali i medija, naglašavajući da se sud pozvao na slične principe izražene u judikaturi Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu u brojnim predmetima kao što su Axel Springer AG protiv Njemačke iz 2012 Couderc and Hachette Filipachi Associes protiv Francuske 2015 ali i primjerice u presudi u predmetu Narodni list d.d. protiv Hrvatske iz 2011. Presude Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu u kojem je utvrđena povreda članka 10 Konvencije-koji jamči slobodu izražavanja koja uključuje slobodu mišljenja i slobodu primanja i širenja informacija i ideja bez miješanja javne vlasti , u odnosu na Hrvatsku su relativno rijetke.
Tek ih je 10-ak doneseno u proteklih 20-ak godina s time da postoji porast od 2014 do 2021. navodi odvjetnik Vedran Ramadanović. Ipak po njegovu mišljenju radi se o iznimno malom broju obzirom da prema podacima Hrvatsko novinarsko društvo je trenutno aktivno preko 900 tužbi samo protiv novinara od kojih 50-ak otpada na kaznene postupke, od kojih neke ne rijetko pokreću političari, osobe iz javnog života pa i sami suci.
SLAPP strategija
Također odvjetnik Vedran Ramadanović ističe i da je u postupku pred Europskim sudom za ljudska prava u predmetu podnositelja Ranka Bona pozivao na okolnost da se često u ovakvim predmetima radi tzv. SLAPP (Strategic lawsuit against public participation) – tužbama kojima je cilj cenzurirati, zastrašiti i ušutkati kritičare opterećujući ih sudskim postupcima, ozbiljnom i opasnom mehanizmu koji ugrožava slobodu medija i sprječavanju građana i civilnih udruga da se uključe u važne rasprave o javnim pitanjima.
Po njegovom mišljenju trebalo bi još snažnije poraditi na edukaciji svih društvenih aktera u svijetlu osvještavanja ovog iznimno važnog pitanja za pluralizam mišjenja, a posebice sudaca da prilikom suđenja u kaznenim ili građanskim postupcima koji se odnose na zaštitu časti u ugleda pojedinih osoba iz javnog života, direktno primjenjuju europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda za što postoji ustavna i zakonska osnova, te da se poštuju principi koje je razradio Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu u brojnim slučajevima.
Na žalost u sudskim postupcima se počesto raspravlja da li je neka izjava istinita ili ne te da li može škoditi nečijem časti i ugledu, (u kontekstu klevete) te da li se radi o realnoj uvredi ( u konketstu uvrede), bez obzira na kontekst izjava u kojem su dane.
Stoga je prije potrebno razlikovanje izjava danih u okviru tema od javnog interesa i iznesenih u dobroj vjeri od strane novinara i NGO te s druge strane onih kojima je isključivo cilj privatnost neke osobe i puki senzacionalizam ili kako to Europski sud za ljudska prava pojašnjava u brojnim odlukama vezanih uz uvredu neke osobe, treba razlikovati političku pogrdu u odnosu na teški ničim izazvani teški napada na neku osobu ili govor mržnje.
U osnovi se to treba razlikovati kako bi se u sudskim postupcima ustanovila pravedna ravnoteža između suprotstavljenih prava na slobodu izražavanja s jedne i zaštitu časti i ugleda pojedinca koje oboje izviru iz kategorije ljudskog dostojanstva.
Upravo poštivajući izrečeno ovakvih povreda temeljnih ljudskih prava bi moglo biti manje, te bi postojala pravna sigurnost, tako da bi građani svoja prava koja ima jamči Konvencija i Ustav ubuduće ostvarivali neposredno pred hrvatskim sudovima, a ne tek pred sudom u Strasbourgu gdje zbog velikog broja predmeta, postupci traju godinama.
