Dvije Puljanke govore o zlostavljanju u braku i mobingu na poslu

Godinu dana restrikcija zbog pandemije koronavirusa uzelo je danak u mentalnom zdravlju građana, piše DW.

„Jedan dan mi je super ili sam ujutro okej, dok sam u nekom društvu, a kad dođem doma osjećam se još gore. Samoća me ubija“, pripovijeda jedan Puljanin, samac na pragu 60-ih godina koji se nikako ne može pomiriti s izoliranošću u kojoj se našao nakon socijalnih restrikcija koje je nametnula pandemija koronavirusa. „Osjećam se bezvoljno, apatično, jedan dan se prežderavam, drugi dan nemam apetita, nekad malo više popijem i tako zaboravim“, kaže ovaj Puljanin za DW s kojeg u nastavku prenosimo dio članka.

On se ipak nada skorom vraćanju u normalu i još nije potražio pomoć stručnjaka, kojima su se obratili mnogi drugi Istrani jer se s problemima više nisu mogli nositi sami. U Puli, naime, u sklopu Zavoda za javno zdravstvo Istarske županije, djeluje Služba za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti kojoj se posljednjih godina javlja sve više građana zbog različitih psiholoških problema, a posljednju godinu i zbog korone. Pomoć je ovdje diskretna, besplatna i lako dostupna. Dovoljno je nazvati i dogovoriti termin kod psihologa ili psihijatra, bez liječničke uputnice. Prije pet godina, 2016., pomoć je potražila 471 osoba, 362 odraslih i 301 dijete. Dvije godine kasnije u tretmanu je bilo 668 osoba, da bi njihov broj lani porastao na 707.

Psiholog Velimir Todorović, voditelj Službe, kaže da je u pandemijsko doba primjetan rast broja ljudi koji su zapali u tjeskobna stanja zbog nedostatka socijalnih kontakata, a situacija je negativno utjecala i na postojeće korisnike.

„S obzirom da radimo i s djecom, njima je dosta teško pala ta prilagodba na sistem online-škole. Puno njih se nije uspjelo dobro snaći, teško im je, imaju puno gradiva, nedostaje im taj dio objašnjavanja, što inače profesori rade u školi. No, postoje i neki kojima to odgovara, a to su oni koji baš i nisu voljeli ići u školu. Mislim da je vrlo važan socijalizacijski moment jer mladima i djeci trebaju njihovi vršnjaci i tu su oni dosta zakinuti", objašnjava Todorović. Neki to kompenziraju pojačanom aktivnošću na društvenim mrežama. Međutim, naš sugovornik smatra da to nipošto ne može do kraja nadomjestiti druženje uživo, donosi DW.

Korona je, međutim samo jedan od okidača zbog kojih ljude ovdje dolaze po pomoć. Puno je onih koji se javljaju zbog teških životnih situacija, ali i različitih dijagnoza. „Zbog mobinga na radnom mjestu imala sam napadaje panike, mislila sam da ću se onesvijestiti, umrijeti“, prisjeća se Puljanka koja je zbog omalovažavanja šefice odlučila potražiti psihološku pomoć. Kontinuirano ponižavanje i otresito ponašanje šefice u maloj privatnoj firmi rezultiralo je osjećajem manje vrijednosti i anksioznosti radnice koja je, da stvar bude gora, često radila prekovremeno, a da joj taj rad nije bio plaćen. Redovito je odlazila na tretmane, razgovore s psihologom, osvijestila problem i na kraju donijela odluku – dala je otkaz. To je, kaže, bio jedini način da se odmakne od toksične sredine.

Todorović napominje da je glavni razlog rasta broja ljudi koji traže pomoć prepoznatljivost Službe, ali i umreženost s ostalim institucijama, liječnicima, Centrom za socijalnu skrb, kao i školama. One upućuju djecu s problemima u svladavanju nastave, u socijalizaciji i s drugim poteškoćama.

Ljudi se najčešće javljaju zbog anksioznosti i depresije. „To su poremećaji raspoloženja. Kad je riječ o depresiji, mislimo na snižen osjećaj raspoloženja, bezvoljnost, osjećaj beznađa, besciljnosti. S anksiozne, tjeskobne strane, prisutni su različiti strahovi, od toga hoće li osoba naći ili izgubiti posao, hoće li se razboljeti ili neće", navodi Todorović.

Osjećaj tjeskobe i manje vrijednosti dobro je poznat drugoj Puljanki koja je potražila pomoć nakon što ju je suprug godinama psihički zlostavljao. Govorio joj je da je nesposobna, da nije dobra majka i da bez njega ne bi mogla ništa. Vrhunac je bio kad joj ograničio izlaske, druženja i različite aktivnosti. Proces osvještavanja trajao je mjesecima. U tom razdoblju uspjela se osnažiti i smoći snagu za presudan korak – izlazak iz braka, donosi DW.