Razgovarali smo s Pazinjanima i Buzećanima koji pecaju u Plomin Luci
Sunčana nedjelja, 21. veljače, privukla je brojne ribolovce u Plomin Luku. Lovili su se cipal zlatar i strijelke, i jedni i drugi na srdelu. I nisu se lovili samo na štap s rolom, nego i na dugački štap bez role za slatkovodni ribolov, dapače, takvi su bili u većini jer su doputovali članovi ŠRD Pazinčica Pazin i ŠRD Mrena Buzet.
Nono i unuk iz Pazina
Iz Pazina je došao Renco Brajković s osmogodišnjim unukom Matijom kojega je učio pecati. „Zadnji put je ulovio nekoliko cipala i baraja. Zanimljivo mu je, a hoće li nastaviti s tim, vidjet ćemo“, rekao je nono.
Tek su bilo došli i ništa još nije zagrizlo. Ne bi imali ništa protiv da zagrize koja strijelka, kojih u Plominu ima. „Strpljenja, samo strpljenja – strpljen, spašen“, kaže Brajković.
Nedaleko njih udice su zabacivali braća Flavio i Massimo Russi, također iz Pazina. „Dolazimo na ciple desetak puta godišnje. Važno je da smo na zraku“, rekao nam je Flavio i ubrzo 'digao' cipla, ali obazrivo mu je izvadio udicu iz usta i vratio ga u more jer bio je premali.
„Uglavnom lovimo na jezeru u Cerovlju, a lovimo i u Raši jer od mosta Pićan do izvora Rakonek je zona u našem režimu“, otkrio nam je Massimo.
Ribići iz Buzeta
Na drugoj strani rive sreću su iskušavali Nelfi Blažević i Halid Čulić iz Buzeta.
„Došli smo na preporuku prijatelja. Ješka nam je srdela, ali najbolje je staviti crijeva srdele“, rekao nam je Blažević, koji je netom nakon našeg razgovora ulovio cipla, pa je u kanti imao dva. „Ovdje ribe ima koliko hoćete, samo treba biti uporan“, kaže Čulić.
Najuspješniji Kurtić iz Raše
Najuspješniji je ipak bio Ramiz Kurtić iz Raše sa skromnim štapom na rolu: u nešto više od tri sata ulovio je sedam cipla zlatara ukupne težine oko četiri kilograma. „Nisam član ribolovnog društva, lovim za rekreaciju. Bitno je ubiti vrijeme, bolje biti na svježem zraku nego ležati na kauču. Ja to podijelim, nešto djeci, nešto prijateljima“, rekao nam je.
Cipal zlatar najukusniji je među svim vrstama cipla i kažu da ga je teško razlikovati od brancina.
Draženu Koziću iz Rijeke ipak je draža strijelka, došao je ciljano na nju. „Član sam ŠRD Luben Rijeka, a ovdje dolazim često na strijelke. Sreća je promjenjiva, koji put ih ima, koji put ih nema. Za sada još ništa“, rekao nam je. (Tekst i foto: Robi Selan)
