Radovi na Krvovoj placi u punom su zamahu

Labin i Labinština u godini su velikog jubileja, 100-te obljetnice Labinske republike. Krvova placa na Vinežu mjesto je s kojeg je 2. ožujka 1921. godine započeo bunt labinskih rudara, a koji će, po završetku uređenja, postati uređeni javni prostor. Prostor u kojem se stvara i odražava identitet grada, arhiva kolektivne memorije rudarskog Labina. Radovi, po idejnom rješenju Arhitektonika Studija iz Labina, u punom su zamahu pa se naziru konture uređenog kompleksa Krvove place. Betonski valovi su formirani, a radi se na izradi šina ili tračnica po uzoru na rudarske, koje će u konačnici voditi do ulaza u rudarsko okno Šoht.

Puna umjetnička i memorijska imaginacija biti će zaokružena postavom dekorativnog stakla i osvjetljenjem otvora Šohta, finalizacijom tračnica te postavom „šveljara“. Najuočljiviji element uređenja je postament od cortena (posebne vrste čelika za uređenje eksterijera), dominantan i decentan, dovoljno visok da bude vidljiv na većoj udaljenosti. U pravokutni postament urezati će se  riječi: „Da se nikad ne zobi“.

Te riječi odražavaju težinu i bremenitost ondašnjih teških uvjete života labinskih rudara. Postament, će prema idejnom rješenju, biti postavljen na završetku valovite staze popločene granitnim kockama, a uz uređenu površinu Krvove place i Šohta zasaditi će se crvene ruže kao simbol teškog životnog puta labinskih rudara. U nastavku će se staza povezati na Šoht i nastaviti  sjevernim dijelom prema spomeniku borcima iz NOB-a.