Gdje obaviti fiziološke potrebe kada su kafići zatvoreni?
Lutajući tako bespućima interneta naletim na fotografiju prodavačice u kiosku, a preko fotografije piše: „Što vas briga gdje ja odlazim na WC?!“
Prodavačice u kiosku (možda negdje postoji i neki prodavač) u pravilu imaju dogovore o korištenju toaleta i obično je to neki ugostiteljski objekt u blizinu, ali što sada kada su ugostiteljski objekti zatvoreni, a znamo da su javni toaleti rijetka pojava? Odgovor je isti kao i na pitanje: „Gdje popiti kavu?“ – u trgovačkom centru ili na benzinskoj postaji. Samo što ako ni jednoga, ni drugoga nema u blizini?
Iskusili smo taj problem snimajući reportaže o istarskim selima, na primjer u Rovinjskom Selu. U normalnim uvjetima prvi nam je korak nakon dolaska potražiti kafić, naručiti kavu, pročitati novine i prosurfati po mobitelu, pa, nakon usputnog posjeta toaletu, na posao! Jasno, uvijek se može naći neki zakutak, a u selima ni grmlje nije daleko.
Kako u Rovinjskom Selu ni kavu nismo mogli popiti, otišli smo u Rovinj. Nismo je našli u trgovačkom centru jer oni imaju kafić, a kafić je bio zatvoren (toalet je radio), pa smo je kupili u trgovini i popili u autu. Mogli smo je kupiti i na kiosku. I sad, budući da na kiosku osim kave nude i niz drugih, šarolikih usluga (kao što je netko rekao, samo što ne gataju iz graha) pitam se zašto se i fiziološke potrebe ne bi mogle obaviti na tom mjestu? To bi značilo opremiti ga prijenosnim toaletom kao što su kućice na naplatnim parkiralištima. Prije svega koristile bi ga djelatnice kioska, a uz naplatu i ostali.
Iskreno se nadam da će, prije nego netko i pomisli na ostvarenje ove ideje, potražnja za takvom uslugom nestati tj. da će se kafići otvoriti, ali, svejedno, ne bi bilo zgorega kioske opremiti toaletima.
I kao što sam počeo s internetom, da tako i završim, ovaj put s cijelim stripom. Dakle, dođe lik na kiosk i zatraži čašu za predaju urina jer, eto, na kiosku se može i predati urin na analizu. Prodavačica mu da čašu (znate, onu nalik na pivsku) i on je nakon nekog vremena vrati punu do vrha i ode. „Halo, gospodine!“, viče prodavačica za njim, “Vaša potvrda o predaji urina!“ „Ne treba, ja sam došao samo popišati se.“ (Robi Selan)
