'Kod školskog pedagoga ne dolaze samo problematična djeca'

Alen Hasikić iz Raše, stručni je suradnik pedagog u OŠ Joakima Rakovca Sveti Lovreč Pazenatički i vanjski suradnik asistent na Fakultetu za odgojne i obrazovne znanosti u Puli gdje predaje na Odsjeku za predškolski odgoj budućim odgojiteljicama, te je doktorand na Poslijediplomskom sveučilišnom doktorskom studiju pedagogije u Rijeci.  

U ruci su mu dvije fakultetske diplome. Najprije je završio hrvatski jezik i književnost u Puli, potom studij Pedagogije u Rijeci, a trenutno piše doktorski rad na Poslijediplomskom sveučilišnom doktorskom studiju pedagogije u Rijeci.

No, unatoč svom prikupljenom znanju, zalaganju, volonterstvu i volji za radom, u čemu je stručan, za njega kaže dugo nije bilo mjesta u struci.
„Prijavio sam se na preko 100 natječaja od 2012. godine, na 30 posto nisam nikad dobio povratnu informaciju, a ostalo sam dobio odbijenice. U međuvremenu sam radio kao pomoćnik u nastavi, bio pripravnik i odgojitelj u vrtiću. Imao sam plaću 1.800,00 kuna, a školarina za doktorski studij iznosi 54.000,00 kuna. Posao na neodređeno sam dobio nakon 8 godina od završetka prvog fakulteta“, kaže Alen koji je na studiju pedagogije bio među deset posto najboljih.  

Prvo radno mjesto, na čiji se natječaj javio 2012., bilo je za učitelja defektologa u Centru  Liče Faraguna. Bio je to onda i njegov prvi posjet Centru za obrazovanje djece s teškoćama u razvoju, kaže Alen, koji je danas uz sve obaveze voditelj radionice za djecu s teškoćama u razvoju u sklopu Labin Zdravog grada.

Dobitnik je stipendije Sveučilišta u Rijeci za 2018. godinu. U slobodno vrijeme piše stručne i znanstvene radove, te radi kao vanjski suradnik portala Glasa Istre gdje piše o odgojno-obrazovnim temama. U svom doktorskom radu bavi se konceptom samoučinkovitosti učitelja.

* Što vas najviše veseli u radu s djecom u školi?

- U radu s djecom uživam u neposrednom radu s djecom, ponajviše kod organiziranja raznih radionica. U svojoj školi redovito provodim radionice u svim razredima te o tome podijelim iskustva i na portalima koji se tiču odgoja-obrazovanja. Tijekom radionica moj odnos s učenicima se produbljuje, oni osjećaju otvorenost i slobodu govora, a uvijek nešto novo i nauče.

Uz to, ponosan sam kad mi se jave učenici ili roditelji učenika da sam pomogao njihovoj djeci razgovorom ili savjetom. Sretan sam što vrata mog ureda nisu samo za djecu koja su napravila neki 'problem', već za sve koji osjete potrebu razgovarati s pedagogom ili jednostavno doći pozdraviti pedagoga. Nastojim ukloniti stereotipno mišljenje prema kojemu samo 'zločesta' djeca odlaze kod pedagoga.

Osim rada s djecom, volontirao sam u udruzi Alfa Albona u projektu 'Nonići surfaju' gdje smo podučavali osobe starije životne dobi kako se koristiti računalom i pretraživati mrežne stranice. I to iskustvo mi je bilo predivno i ostat će mi zauvijek u sjećanju.

* Pretpostavimo da vam se jedan učenik požali da ga drugi učenik zlostavlja. Vi pozovete tog drugog učenika i on sve prizna. Kako ćete utvrditi što se zapravo događa?

- Takve situacije se nažalost dogode u školi. U takvim i sličnim situacijama, utvrđuje se uzrok sukoba, ali i traže rješenja, te se nastoji pomoći i učeniku koji vrši zlostavljanje, kao i učeniku koji je bio zlostavljan. Uz razgovor s učenicima (individualni i grupni), uključuju se po potrebi i drugi učenici, učitelji, roditelji, ali i psiholog. Neke škole često nemaju zaposlenog psihologa, pa se traže vanjski psiholozi. U mojoj školi kada imamo potrebu za psihologom, učenika i obitelj upućujemo u Poreč Zdravi grad. Uz to, u školi se provode projekti, preventivne aktivnosti, predavanja od strane MUP-a itd., s ciljem edukacije učenika i roditelja te se nastoji podizati svijesti o zlostavljanju.

* Šećete hodnikom škole i osjetite miris marihuane. Što ćete poduzeti?

- U situacijama poput takve, trebalo bi prikupiti saznanja o učeniku ili učenicima koji koriste nedozvoljena sredstva. Nakon toga, prema dostupnim saznanjima, stručni suradnik bi trebao detaljnije ispitati situaciju i upoznati se s obilježjima učenika kod kojeg se sumnja na upotrebu sredstava. Očekuje se da stručni suradnik pozove i roditelje te podijeli prikupljene informacije. Nakon toga, alarmirati sve dionike s kojima škola surađuje, Centar za socijalnu skrb, MUP, školskog liječnika itd. Ono što je važno ovdje spomenuti, sve škole imaju Školske preventivne programe kojima se promiču prosocijalna ponašanja te se nastoje spriječiti rizična ponašanja. Ako se projekti i preventivne aktivnosti provode dosljedno, u školama bi se trebao i smanjiti postotak rizičnih ponašanja. Uz to, važna je i sama zajednica te što nudi zajednica mladima te kako pristupa aktualnim problemima.

* Što mislite o učenicima kojima je toliko lijepo u školi, da ne žele ići kući?

- Ima i takvih učenika, ponajviše u razrednoj nastavi. Riječ je o učenicima koji osjećaju sigurnost u školi te prisnost s ostalim učenicima i svojim učiteljima. Lijepo je kada znate da učenici uživaju u vašoj prisutnosti te da im škola ne predstavlja samo obvezu, već i mjesto za druženje, te stjecanje lijepih uspomena. Škola, kao poticajno okruženje učenicima osigurava pravilan razvoj te može biti zaštitni čimbenik kod rizičnih ponašanja djece.

* Jeste li poput nekih razmišljao o odlasku iz Hrvatske?

- Jesam, nakon što je moj brat Saša otišao u Njemačku, i ja sam razmišljao o tome. Ali, onda pokušavam zamisliti kako bi to bilo da ne živim u Istri. I tu odmah stane moje razmišljanje. Previše sam vezan za Istru i ne mogu zamisliti život drugdje. Istra ima sve što čovjek poželi. Na tebi je samo da se pokreneš.

* Kojim se svojim profesionalnim postignućima najviše ponosiš?

- Hm…ponosan sam na sve što sam postigao do sada, ali isto tako znam da još puno toga mogu postići. Izdvojio bih to da mi je čast što kao doktorand sudjelujem u znanstvenom projektu dr.sc. Nataše Vlah, pod nazivom „Stručnost učitelja u Hrvatskoj  za edukacijsko uključivanje učenika s teškoćama u ponašanju“. Obranio sam prednacrt doktorskog rada, te sada pišem nacrt. Moje srednjoškolsko obrazovanje (ekonomist), studij hrvatskog jezika, nakon toga i studij pedagoge pa i sam doktorat, otvorili su mi brojne vidike u životu i obogatili mene kao osobu. Trenutno se okrećem znanstvenom pristupu te pisanju znanstvenih radova. U koautorstvu sam napisao nekoliko radova koji su pozitivno recenzirani te čekam njihovo objavljivanje. Aktivno sudjelujem na znanstvenim konferencijama, ali i stručnim skupovima, tako da sam samo ove školske godine već sudjelovao na oko 15-ak stručnih usavršavanja.

* Koju knjigu biste preporučili za čitanje i zašto?

- Kod kuće posjedujem biblioteku s preko 500 knjiga. Ono što najviše volim čitati jest literatura koja se dotiče odgoja i obrazovanja. Tako da bih svima preporučio izvrsnog Jespera Juula, koji se bavi tematikom roditeljstva i odgoja djece. Za neke njegove knjige sam napisao i objavio prikaze. Čitajući njegove knjige uvidjet ćete da odgoju možete pristupiti i na drugačiji način od onog kojemu možda trenutno pristupate. Često nudi kvalitetne i primjenjive savjete u kojima se dotiče i „epidemije popustljivog odgoja“.

* Imate li hobi? Kakvu glazbu slušate?

- Poseban hobi nemam, ali volim fotografirati prirodu. U slobodno vrijeme održavam radionicu u Labin Zdravom gradu za djecu s teškoćama. I na to sam iznimno ponosan, pogotovo što su prošle godine tadašnji maturanti Srednje škole Mate Blažine (smjer ekonomisti) volontirali na radionici. Od glazbe slušam sve što mi godi, ne ograničavam se na žanrove.

* Što biste napravili da osvojite zgoditak na lotu?

- Hm.. dobitak na lotu, zasigurno bih otplatio školarinu za doktorat, pomogao roditeljima, bratu... Konkretno u Labinu bih omogućio roditeljima djece s teškoćama da izgrade stambenu zajednicu za svoju djecu. U okolnim općinama, ali i Labinu uložio bih  novac u neku vrstu centra za poticanje razvoja djece. To su samo neke od ideja.

* Koji su planovi za budućnost i gdje se vidite za nekoliko godina?

- Nadam se u skorijoj budućnosti doktorirati, ali i dalje ostati raditi u školi i na fakultetu Trenutno imam mnogo obveza, ali bih htio biti aktivan u političkom smislu te doprinijeti svojoj zajednici. (Razgovarala: Divna Knežević)