'Glavom je zakačio luster i Tita zalio špagetima milaneze'
"Tito nije bio osvetoljubiv, točnije nije se bavio mnogo kontrolom personala, jer su drugi bili zaduženi za to. Jednom prilikom konobar je prosuo špagete milaneze po Titovoj maršalskoj bluzi, i to otpozadi", piše bivši Titov kuhar Milovan Stojanović u knjizi "Kako sam (s)kuhao povijest", a čije isječke objavljuje beogradski dnevnik Politika. Prenosimo dio članka u nastavku.
"Bili smo na beogradskom sajmu. Konobar je bio visok, i kada je htio da se sagne da posluži Tita, zakačio je glavom o luster, a špageti su se razlili po Titu. Nastala je prava panika. Osiguranje je odmah dotrčalo, ali je Jovanka Broz bila brža i zaštitila konobara. Netko je odmah donio drugu uniformu (kod Tita je sve imalo svoju zamjenu, od potpredsjednika do supruge). Tito je samo hladnokrvno upitao konobara: 'Da li je ostalo nešto i za mene? Dosta sam dobivao po leđima.'", piše Politika.
"Idući put sam kuhao na Brijunima. Tada me je Tito pitao bi li smio kuhati njemu i Churchillu i što bih im pripremio. Taj trenutak se godinama čeka. Churchill je bio simbol trulog kapitalizma i osvajačkog imperijalizma. S druge strane, bio je veliki pobjednik u Drugom svjetskom ratu. To je zaista bio izazov, ne samo kuharski. Tito je želio impresionirati Churchilla, bio je i njegov dužnik.
Želio se potvrditi kao vladar i dobar domaćin, a ja kao kuhar. Za mjesto susreta određen je Split. Je li to bila Titova želja ili Churchillova, nisam uspio otkriti, ali znam da su ih za Split i dalmatinsku obalu vezivale uspomene još od Konferencije velike trojke u Teheranu 1943. godine. Churchillu je Dalmacija bila kob iz tog doba, iz vremena kada je među savezničkim vođama dogovoreno otvaranje nove fronte u Europi. Churchill je inzistirao da Angloamerikanci izvrše invaziju na Balkan, točnije Dalmaciju, i napadnu Nijemce s juga.
Staljin je tražio da to bude Francuska i Azurna obala kako bi što više Nijemaca udaljio od Istočne fronte, a što više Engleza od južne i srednje Europe. Roosevelt im je rekao da se dogovore. Međutim, dok su se dvojica svađala, treći je i to iskoristio. Churchill u početku nije htio popustiti, ali riječ je bila riječ. Da je bio sposoban političar govori i činjenica da je, od momenta kad se složio da izgubi Balkan, stao tako čvrsto iza te ideje kao da ona nije bila Staljinova.
Churchill je i dalje maštao da Sovjetima presiječe put preko Trsta i Ljubljanske kotline k Budimpešti. Čak je davao i neke instrukcije svojoj i američkoj komandi u Italiji tijekom 1944./1945., ali mu to nije prošlo. Zato su neki komentirali da je Tito namjerno odredio Split i vilu "Dalmacija" za ovaj susret, jer je prilikom prethodnog susreta, u Londonu, Churchill njega odveo u komandnu sobu iz koje je vodio rat. Soba je bila puna geografskih i vojnih karata (Englezi su je zvali soba za ratne igre). Na jednoj od mapa bio je prikazan prodor britanskih trupa preko Trsta, Ljubljane ka Mađarskoj. Churchill je sjetno rekao da za njega nije bio interesantan Trst, već "Ljubljana gejt" (Ljubljanska vrata).", piše Stojanović u listu Politika.
