Teorije zavjere u Tarskoj vali: 'Lažu da ima malo brancina'
EU ne poznaje tradicionalni ribolov mrežom potegačom u Tarskoj vali, i zato je takav lov zabranjen. S obzirom da EU ne poznaju i način pravljenja slavonskog kulena možda i njega treba zabraniti.
Tradicionalni ribolov cipala mrežom potegačom u Tarskoj uvali je način izlova koji se obavljao dugi niz godina (prema podacima i više od 900 godina) i to jednom ili dva puta godišnje (proljetno-jesensko razdoblje). Bilo je tako sve do ulaska Hrvatske u EU, kad zbog pravne stečevine EU koja ne poznaje ovakav ribolov, više nije dozvoljen.
Što se to događa u Tarskoj vali? Tarska vala koja se nalazi uz ušće rijeke Mirne, stanište je bogato ribom i donedavno tradicionalno zatvaranje uvale mrežama radi izlova cipala bilo je atrakcija domaćima i turistima.
Zahtjevi istarskih ribara
Upotreba obalnih potegača za izlov cipla nije u skladu s pravnom stečevinom EU (nije u skladu s dokumentom EC 1967/2006 tzv „mediteranska uredba“), nakon ulaska u EU ribolov cipla mrežom potegačom u Tarskoj uvali nije se obavljao.
Dio istarskih ribara je od Uprave za ribarstvo zatražio da im se omogući ponovo izlov cipla obalnom potegačom, te je Uprava ribarstva od Instituta za oceanografiju i ribarstvo zatražila da se obave istraživanja s ciljem opisivanja ovog tipa ribolova i pripreme dokumentacije za eventualno traženje izuzeća od EU za obavljanje ribolova. Institut se obavezao obaviti istraživanje dva puta. Slijedom navedenoga, uzorkovanje obavljeno tijekom prošle godine (20.01.-22.01. 2019.-analiza lovine) sukladno metodologiji opisanoj u rješenju Ministarstva poljoprivrede.
Uzorkovanje povlačenjem
Uzorkovanje se obavilo jednim zapasivanjem i povlačenjem mreže na kraj. Institut je dio ulovljenog biološkog uzorka analizirao na terenu, a dio uzoraka za laboratorijsku obradu odnesen je u Institut.
Ostatak ribe koji nije služio za biološke analize pušten je na slobodu. Od ukupnog uzorka, u slučaju vrste strijelka skakuša (Pomatomus saltatrix) koja je bila mnogobrojna, uzet je poduzorak za naknadnu laboratorijsku obradu. Sve ostale jedinke različitih drugih vrsta koje su bile prisutne u lovini/uzorku analizirane su na licu mjesta.
Brojčano i maseno je najzastupljenija vrsta u uzorku bila strijelka skakuša Pomatomus saltatrix sa brojčanim udjelom od 87% i masenim od 95.8%.
Dalje slijede sa brojčanim udjelima: komarča/orada Sparus aurata (6.7%), salpa Sarpa salpa (1.9%), sarun pučinar Trachurus mediterraneus (1.3%), lubin/brancin Dicentrarchus labrax (0.8%), ovčica Lithognathus mormyrus (0.7%), sarun Trachurus trachurus (0.3%) te redom špar Diplodus annularis(0.2%), lica Lichia amia (0.2%), arbun Pagellus erythrinus (0.2%), Chelon labrosus (0.1%) i Oedalechilus labeo (0.1%).
Teoretičari zavjera
Strijelka skakuša se obično nalazi na temperaturama od 14-16 do 30°C. Stoga iznenađuje ponovni nalaz ove vrste u sjevernom Jadranu, posebice s obzirom i na njenu brojnost, i izmjerenu temperaturu u vrijeme uzorkovanja (T=11.2°C) u Tarskoj Vali.
Teoretičari zavjera kažu da se laže o malenom postotku brancina u mreži i da se laže o vraćanju brancina u mrijest. Ističu da je cijeli lov osmišljen baš zbog izlova brancina, njegove prodaje i brze zarade. A podijela cipala je kažu, mazanje očiju javnosti. Drugi kažu da je OK zadržati brancine porcijaše, ali zašto i velike matice pune ikre, ako je u znanstvenu svrhu!?
Svaki put prilikom izlova u Tarskoj uvali bili su prisutni djelatnici Instituta zaduženi za uzorkovanje i biološku obradu prikupljenog materijala, a na terenu su bili i predstavnici ribarske Inspekcije koji su pratili da li se ribolov odvija sukladno rješenju Ministarstva poljoprivrede. S pravom se nakon svih ovih informacija moramo zapitati. Ima možda EU pravo ili što se događa u Tarskoj Vali? (M.S./Istragram)
