'Nikome u Hrvatskoj ne treba euro, osim Plenkoviću i Vujčiću'

Na prvu sam pomislila "Ajme kakvo sakrivanje inflacije uvođenjem eura." No tada sam sebe upitala inflacije čega i kako? Pa sam se sama sebi nasmijala, piše Aleksandra Mandić u reakciji na tekst Ivana Heraka kojem smo prenijeli ovdje. U nastavku donosimo reakciju Aleksandre Mandić upućenu našem portalu.

Kako za Hrvatsku može biti dobro da uvede euro, i kako će to pozitivno utjecati na turizam? Kako? Turizam je uslužna djelatnost koja traje nekoliko mjeseci u godini, i nije dovoljna da drži konstantu. Hrvatskoj treba snažna industrija koju može stimulirati jedino nizak plivajući tečaj domaće valute. Naš javni dug i vanjski dug skupa premašuju visinu BDP-a. To znači, da će sa uvođenjem eura sav taj dug biti samo i jedino europski. To drugim riječima znači kako će i novac u optjecaju, koji narod koristi za kupnju kruha i mlijeka biti dug države i samim time, narodni dug! Znači od trenutka kada bi se uveo euro, Hrvatska doslovce postaje država koja nema više niti 1 kunu vlastitog novca! Baš NIŠTA!

Zato se npr. Grčka svojedobno nije moga izbaciti iz monetarne unije, a nije mogla ni svojom voljom istupiti, jer baš ništa više nije imala. Grčki dug je nadilazio razinu BDP dvostruko, a od prilike takva situacija je sa Hrvatskom. Nisu Grci mogli uvesti drahmu u takvim uvjetima, jer koja bi uopće bila početna tečajna vrijednost?! Zbog toga ne tako davna izjava guvernera Vujčića kako "Hrvatska nema što izgubiti uvođenjem eura, jer ako taj projekt monetarne unije u EU propadne, propast će za sve, pa i za Hrvatsku." 

No, Hrvatska propušta pokrenuti investicijski ciklus, zbog valutne klauzule, jer svaka kreditna ekspanzija zahtjeva pokriće svake kune kredita u iznosu od 0,13 eura. Pokretanje kreditne ekspanzije je jedini mogući način za rast BDP-a! Sa druge strane, projekt monetarne unije u EU je promašaj i nema šanse opstanka, jer ne mogu biti u monetarnoj uniji države kao Njemačka sa desetljetnim suficitima i države sa desetljetnim deficitima kao Grčka i Bugarska i Hrvatska. Stavljati skupa na istu valutu te države, ravno je katastrofi. No da se vratim na euro, Hrvatska je zahvaljujući premijeru Plenkoviću i Guverneru Vujčiću ušla u čekaonicu za uvođenje eura, gdje joj mjesto pravi Bugarska.

Izlaskom iz te čekaonice hrvatska kuna vrijediti će manje od toaletnog papira, jer se i taj toalet papir mora platiti. Da bi uopće mogla izići iz čekaonice, država ima pet zadaća pred sobom, a to su stabilna kamatna stopa, niska stopa inflacije od +/- 2,5%, razina javnog duga do 60% BDP-a, godišnji iznos proračunskog deficita do 3% BDP-a i stabilan tečaj kune od +/-15% na godišnjoj razini.  Kamatna stopa u Hrvatskoj već godinama ne predstavlja nikakav iskaz omjera ponude i potražnje za novcem, pa  ona je striktno kontrolirana preko tzv. „euribor“ kamatne stope. Za one koji ne znaju, ta kamatna stopa je međubankarska kamatna stopa kojom se koriste vodeće banke u EU u međusobnoj pozajmici novčanog kapitala. No, pošto je Hrvatska u „čekaonici“, te kamatne stope su u suštini doista samo stupanj sa kojeg će se nadograditi „premijska kamata“, a to je u prijevodu rečeno „kaznena“ kamatna stopa za male i ne poslušne države kao Hrvatska.

Da sam u pravu, najbolje svjedoči podatak da je euribor stopa na pozajmicu od jednog tjedna do 52 tjedna u rasponu od -0522% do -0284%!  Da, kamatna stopa je negativna, jer je  gospodarstvo EU praktično u bankrotu. Kamatne stope u Hrvatskoj su već puno drugačije, pa se na gotovinske kredite kreću od 5,5% do 6,5%, dok je kamata na stambene kredite oko 3% godišnje. 

Kamatne stope u Hrvatskoj nemaju veze sa onima u EU iz razloga što su višestruko uvećane. Kamate su kod nas visoke da se krediti ne bi odobravali. Poslovne banke u Hrvatskoj za svoje poslovanje odgovaraju svojim nacionalnim središnjim bankama, a one europskoj središnjoj banci ECB. U svom tom cirkusu, HNB je doista manje vrijedna i od najobičnije mjenjačnice. Ako je uopće više naša. Kada nema nikakvog priljeva novca u obliku kreditiranja, onda je jasno kako inflacija ni ne može biti visoka u Hrvatskoj i nije uopće problem održavati inflacijsku stopu ispod 2% u Hrvatskoj. Naravno, ne treba smetnuti sa uma, kada neko gospodarstvo ostvaruje strmoglavi pad BDP ono tada treba ogromne novčane iznose za ozdravljenje, ali toga u Hrvatskoj nema niti će toga ikada kod nas biti.

Svi oni koji su povjerovali na riječ Plenkovića kako će im EU jednostavno „DATI“ čak 20 milijardi eura, samo su obični naivci! Zato što Plneković nema nikakav gospodarski program. Samim se time postavlja pitanje, gdje će uložiti te puste milijarde eura? Ali  nitko, a posebice EU i njezina ECB banka neće nikome „dati milijarde“ iz „ljubavi“! Fondovi u EU su mali iznosi projektnog tipa i za njihov primitak je mali milijun birokratskih uvjeta. Što je onda tek potrebno za 20 milijardi eura?!!!

Tečaj kune će biti „stabilan“ jer se nema od čega niti poremetiti. Priljeva novca neće biti od EU unatoč lažnim obećanjima Plenkovića, a turistička sezona je živa propast. Tako da Hrvatska nema apsolutno nikakve potrebe za uvođenjem eura, jer i ovo što je do sada dobila od članstva EU je „dovoljno“. Blagodati od članstva u EU, za Hrvatsku niti ne postoje. To članstvo su samo iskoristili osobno oni što danas gube vrijeme u EU parlamentu za velike svote novca. Zato nikome u Hrvatskoj doista NE treba euro kao nacionalna valuta, osim Plenkoviću i Vujčiću. Jer i njih dvojica žele sutra u nekom od EU ureda za visoki mjesečni  novčani iznos također gubiti vrijeme i držati sve 4 u zraku! I naravno, uvođenjem Eura prikriti vlastite omaške, propuste i greške. 

Cijene rastu i sada, uvođenjem eura, rasle bi još više, osobito zbog ove korona krize koja je čitavu ekonomiju EU-a dovela do bankrota, pa su u mnogim zemljama uvedene negativne kamatne stope. No niti to neće pomoći, jer euro se kao i dolar nekontrolirano štampa bez pokrića, rezultat rasta cijena je neminovan, a pitanje je vremena kada će sve puknut pod teretom hiperinflacije eura i dolara. 

Da zaključim, uostalom, koliko ja laički baratam znanjem o ekonomiji, smatram da Hrvatska ni ne ispunjava uvjete za uvođenje eura zbog visine duga u odnosu na BDP. A nismo ni uvjetovani vremenskim rokom, napisala je Mandić.