Uljančić se ogradio od Kajina i Filipinske grupe: Oni su pošli van brazde, a Kajin je poša na ocat

Emilio Uljančić, jedan od osnivača IDS-a i incijator okupljanja IDS-ovih nezadovoljnika, koji su po mjestu prvog sastanka, u Uljančićevom selu Filipini kraj Poreča, prozvani Filipinska grupa, javno se ogradio od Damira Kajina.

Uljančić je u razgovoru za Glas Istre rekao da se ograđuje od bilo koje aktivnosti koje provode Kajin i ostali oko njega. „Oni su pošli van brazde, a Kajin je poša na ocat“, rekao je Uljančić novinaru Glasa Istre, pojasniši da je Filipinsku grupu pokrenuo kako bi se IDS demokratizirao „a budući da se demokratizacija dogodila, grupa je opravdala svoje postojanje i zato više nema potrebe da djeluje i postoji“.

„Kajin okuplja ljude koji će ga doći političke karijere. Njegova će karijera završiti ondje gdje je i počela. U Buzetu. Kajin je imao demokratsko pravo svrgnuti s vlasti ne samo Jakovčića, već bilo koga. Suština svega toga je što je Kajin bio svjestan da u Buzetu neće proći. Nije želio prihvatiti izazov nadmetanja u rodnom mjestu jer je bio svjestan da bi u Buzetu izgubio od Flega“, rekao je Uljančić za Glas Istre.

Da podsjetimo, osam sadašnjih i bivših članova IDS-a, nezadovoljnih aktualnim vodstvom stranke, sastali su se 28. srpnja u 19 sati u hotelu Filipini u istoimenom selu nedaleko Poreča. Prvom sastanku prisustvovali su Emilio Uljančić, Damir Kajin, Mario Blečić, Dino Debeljuh, Branko Ružić, Stevo Žufić, Marino Folo i Ivan Herak.

Tema sastanka bila je stanje u IDS-u, a osam nekada utjecajnih IDS-ovaca složilo se da IDS treba demokratizirati, da u stranku treba vratiti sve nekadašnje članove, te da u IDS-u pod hitno treba organizirati prijevremene unutarstranačke izbore.     

Inicijator sastanka bio je Emilio Uljančić, koji često voli naglašavati kako je upravo on učlanio Jakovčića u stranku. Kada je Ivan Jakovčić 7. srpnja 2011. godine u Medulinu proslavio 20 godina na čelu stranke, među počasnim gostima bio je i Emilio Uljančić, koji je 1991. godine bio predsjednik IDS-ove podružnice u Poreču. Jakovčić se tada prisjetio svog učlanjenja u IDS. Sve je počelo u prosincu 1990. godine na jednoj večeri sa Željkom Burićem i Pinom Živolićem, koji su već bili članovi IDS-a, te su mladom Jakovčiću, kao uspješnom privatnom poduzetniku, predložili da se učlani u stranku i kandidira za predsjednika, budući da je stranka u to vrijeme, zbog unutarnjih podjela i svađa, bila pred raspadom.

„Dva tjedna kasnije, kada sam saznao da je Milan Uljančić predsjednik IDS-a u Poreču, u ulici u kojoj i danas stanujem vidio sam Milana i povikao: Barba Milan! Barba Milan! Nije me čuo pa sam potrčao za njim i rekao mu da bih htio postati član IDS-a, ali da mi prije donese Statut i programsku deklaraciju stranke. Ma ča ti to rabi, to su naši ljudi, to je naša stranka, zajno moraš dojti unutra, rekao mi je on na to“, prisjetio se tih događaja Jakovčić, koji je član IDS-a službeno postao 19. siječnja 1991. godine.

Uljančić je nekoliko mjeseci kasnije tadašnjem vodstvu IDS-a predložio da Ivana Jakovčića izaberu za novog predsjednika. Objašnjavao je tada Debeljuhu, Blečiću, Sandriću, Matoševiću i drugim kolegama iz stranke kako on ima jednog odličnog kandidata, ali kako Uljančić baš i nije spretan s hrvatskim književnim govorom, umjesto da kaže da ima „jednog probitačnog“, on je rekao da ima jednog „probisvijeta“. I tako je taj „probisvijet“ postao predsjednik druge po snazi regionalne stranke u državi (u to vrijeme prve) i zadržao se na tom položaju više od dva desetljeća, što nije uspjelo niti jednom drugom političkom lideru u Hrvatskoj. (Tekst i foto: Nenad Čakić)