Usponi i padovi pulskog turizma i gradske politike

Ma mogu meni turistički djelatnici i statistički činovnici pričati bajke i fascinirati me brojem dolazaka i noćenja gostiju, ali za mene je turizam kad čovjek uživo pogleda bisere pulskog turizma: Splendid, Zlatne stijene i Verudelu. Tijekom dana na terasama navedenih hotela i turističkih naselja tu i tamo poneki gost, a navečer na istim terasama – apsolutno nikog živog!

„Pričala mi je mama koja je ovdje nekad radila kao konobarica, da je na terasi Zlatnih stijena svakoga dana bilo i do tisuću ljudi u sezoni, a u obližnjoj diskoteci Piramida svaku večer i do dvije tisuće gostiju!“, govori mi simpatična plavokosa barmenica na terasi Zlatnih stijena, koje zaista žalosno izgledaju i samo ih čudna igra sudbine dijeli od rušenja zbog dotrajalosti.

Turizam bez plesnih terasa i diskoteka

Pričam mladoj konobarici da je nekad, krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih godina Pula nudila u samo jednoj večeri zabave slijedećeg sadržaja. U ljetovalištu Ferijalnog saveza svirao je „Drugi način“, na terasi Verudele program je vodila Nela Eržišnik, a prisutne zabavljali „Dubrovački trubaduri“. „Plava noć“ odvijala se na bazenu „Spledida“ a zvijezda večeri bio je Mišo Kovač.

Na terasi rock kluba „Uljanik“ svirao je „Parni valjak“, a u bašti današnjeg Doma oružanih snaga nastupao je Kićo Slabinac sa svojim tamburašima. Glazbene programe svojim je izborima za Miss i Miss toples „remetio“ šarmantni voditelj Valter Kiršić. Na terasi hotela „Berlvedere“ Njemice je u delirij bacao Zdravko Čolić, dok su na rock podiju „Summer cluba“ svirali „September“, „Time“ i „Atomsko sklonište“.

Danas od svega ovog nabrojanoga nema ničega, zabave poslije 23 sata u Puli i okolici nema nigdje, a podatak da od Rovinja do Pule nema niti jedne diskoteke na skoro stotinjak tisuća turista – apsurdan je sam po sebi!

Ostaje dakle zabludjelim turističkim statističarima da se samozadovoljavaju brojem gostiju i brojem noćenja i da nas uvjeravaju da je to pravi turizam. Meni je to idiotizam, jer ako u Puli i Medulinu nema više niti jednog klasičnog plesnjaka ili diskača, e onda se valja i zapitati pa kakvi nam to uopće turisti i potrošači dolaze u goste, odnosno šta to mi njima upoće nudimo? I kakva će biti zarada od takvog turizma, takvih gostiju i takve ponude?!?

Bivši tužni pročelnik i veseli novi velepročelnik

No, Damira Prhata , nekadašnjeg pulskog pročelnika za komunalni sustav i imovinu više nervira nesposobni ministar turizma, odnosno neiskorišten turistički potencijal naše zemlje, lansiran srebrom zlatnog sjaja naših nogometaša na Svjetskom nogometnom prvenstvu.

„Ništa od toga nismo iskoristili, jer nismo ni znali, niti znamo! Odnosno, pojma nemamo!“, govori mi revoltirani Prhat.

„Pa ti si znao odlično svoj posao, pa si ipak smijenjen. Doduše pod čudnim okolnostima i s nikakvim razložnim obrazloženjem“, provociram nekadašnjeg čovjeka broj 2 u Gradu Puli. Iako je bio vjeran svom VelikomVođi kao psić Fifi ili danas recimo dogradonačelnik Cvek, završio je poput odbačene političke krpe u smeću. Odnosno, uz uvjet da o svojoj hitroj smjeni javno šuti, na žurno izmišljenom radnom mjestu voditelja nekakvog bezveznog i besmislenog ureda za nabavku eura! A koji, znamo to dobro, u Europi rastu na drveću i čekaju samo da ih baš mi uberemo.

„Ja radim svoj posao ozbiljno, a što se tiče visoke politike – nema slike, nema tona!“, objašnjava svoj status u odnosu na svog nikad prežaljenog šefa Borisa Miletića, ražalovani, potišteni, shrvani, dobri i pošteni Damir Prhat.   

No, dok jednom ne omrkne, drugom ne osvane; pametno kaže narod. Zato je građevinski inžinjer Girodano Škufilć, koji je svojedobno također bio beskrupulozno smijenjen poput Damira Prhata, sada već duže vrijeme javno rehabilitiran, slavljen i omiljen! Te je postavljen na mjesto velepročelnika objedinjenog pulskog mega ureda za urbanizam, komunalne poslove, gradsku imovinu, enigmatiku i erotiku.

„Pusti ti mene novinar na miru! Čim ti nešto napišeš u svom zafrkantskom stilu odmah me ovi moji zezaju kako me tobože hvališ, a meni se čini da me zapravo bockaš i zezaš. Pa ni sam više ne znam, šta da mislim o tome..?“, zbunjen je dobrodušni i naivni Škuflić.

„Pa eto vidiš, to je spisateljska vještina. Ne znaš je li te zapravo hvalim ili kritiziram? To je dobro, jer onda ti nitko od stranačkih poltrona ne može predbaciti da ti podilazim zbog tvog neospornog šarma!“, bockam popularnog velepročelnika.

„Nego, reci šta ima novog u politici?“, pitam ga kao ozbiljno. „Ništa, odoše svi na godišnji. Visio sam na zadnjem Gradskom vijeću sedam sati jer su pametnjakovići palamudili o svemu i svačemu, samo da nešto kažu. A naravno, ništa pametno ni smisleno!“, objektivno i iskreno zaključuje Škufilć

Nesuđeni predsjednik IDS-a: kralj zabave na moru

No, dok su beskrvni i jalovi gradski vijećnici na godišnjejm odmoru, neki ljeto koriste da zapnu iz sve snage. Jedan od takvih je Edi Gobo, ekspert i specijalist za morsku zabavu i kralj sandolina, pedalina, skutera, glisera i padobrana na vodi, u najnovijem šampionu turizma Medulinu.

„Od kad sam se maknuo iz aktivne politike, kupio sam novi auto i otvorio novi turistički apartman!“, priča mi ovaj nesuđeni kandidat za predsjednika stranke, kojem Veliki Vođa IDS-a iz „principijelnih razloga“ nije htio dati potpis za njegovu kandidaturu.

„Pa kako si krenuo još ćeš kupiti i spasiti od propasti brodogradilište Uljanik?“, zezam poraženog istrijanskog dobrovoljca, kojem dojučerašnji stranački prijatelji, a danas lojalni legalnom predsjedniku stranke, na cesti uglavnom okreću leđa ili se prave da ga ne vide.

„Pa ako je pulski Glas Istre kupio Novi list, a Uljanik riječki 3.maj, a nogometni klub Istru 1961 najprije Rusi, potom Amerikanci, a sada i Španjolci, a o svim tim transakcijama nitko nikada nije prezentirao javnosti precizne podatke, zašto se i ja ne bi upustio u malo veću kupoprodaju?“, sa osmijehom na licu dobacuje mi Edi Gobo. „Imaš pravo! Trusitička sezona će biti rekordna!“, zaključujem i ja mudro. (Damir Strugar)