'Imamo toliko novca da ne znamo kamo s njim'
Drže se za ruke, u baroknim odijelima kao da su sad izišli iz kakve porečke palače, srećem ih tu na rivi. Nemoguće ih je ne uočiti, opisuje Večernji list Poreč u svojoj rubrici Turistička patrola. Novinari su naime naletjeli na Gorana Prodana i njegovu suprugu u opravi koja se koristi za turističku povijesnu manifestaciju Giostru.
– Može fotka? – pitam. Kimaju glavom. – Kamo ćete? – Došli smo na kavu, ali iz 18. stoljeća – kažu oboje smijući se. – Primate li trećeg na kavu? – Može.
Mjesto u katedrali Pod palmama nedaleko od rive, sjedamo za stol. Snježana i Goran zaista su bračni par. S papirom.
– Goran sam samo doma, a kad iziđem iz stana onda sam bogati mletački trgovac Bortolo Vergottini. Supruga je Snježana, a vani je Francesca, a mi imamo toliko novca da ne znamo kamo s njim – priča Bortolo, odnosno Goran.
Koliko je to novca? – Dukatima ne znam broja. A moja obitelj Vergottini ima u Poreču nekoliko palača, na desetke hektara zemlje, ladanjske kuće u gradu i okolici... Imali bismo i helikoptere, ali ih u 18. stoljeću još nisu izmislili – niže imovinsku karticu bogati trgovac.
Gospođa objašnjava: – Ma čim ti njega vidiš, ovako svega u crnom, znaš da je šminker. Takva odijela bila su ekskluzivna, crno su nosili samo najvažniji ljudi u gradu – priča Snježana, odnosno Francesca, odjevena u šminkersku široku zvonoliku haljinu.
Je li bilo toplesa u doba Mletačke Republike? – Uh, koliko hoćeš... – smiju se. Sjeti se Bortolo, pa zastane. – Kupio sam mjesto u gradskom vijeću, čak i plemićku titulu. I onda, kao što je to i danas u Hrvatskoj, novac čini čuda – priča Vergottini. Inače je umirovljenik. Donedavno je bio novinar Glasa Istre.
Kad navuče odijelo, postaje plemić. Usporedbe su mu genijalne. – Kupio sam i klupu tu u katedrali, u prvom redu, jer imam love. Isto je sad kao i prije 300 godina. Što jedu bogati mletački trgovci?
– Ribu, janjetinu, ječam. Krumpira u to doba nije bilo – govore. Uživjeli su se oboje u uloge mletačkoga bračnog para, ide im. – Navikli smo se već. Dugo smo u Društvu prijatelja Giostre, što je porečki viteški turnir, poput Alke u Sinju. Kod nas konjanik baca koplje i gađa u glavu Saracena. Desetak godina organiziramo u rujnu na Peškeri festival. Većina festivala u Hrvatskoj, osim onog u Varaždinu, pučki su festivali. A mi ovdje u Poreču, eto, imamo festival plemića. Snježana i Goran cijeli su život u Poreču i znaju ga u dušu, donosi Večernji list.