Tajna zagorjele padele i pulskih estradnih manifestacija

Čudna je ta turistička sezona u Puli. Neki kažu da turista ima i previše, drugi tvrde da ih nema dovoljno. Gradom ipak tumaraju kolone radoznalih gostiju grickajući svoje trokutiće pizze i ližući kuglicu sladoleda. I tako u krug svake večeri.

Usput ih na pulskim ulicama zabavljaju tri peruanska Indijanca iz banda „El condor pasa“ i četiri gipsy muzičara iz banda „Čaje šukarije“. Ljetnu atmosferu podižu i ostali ulični svirači koji sa istarskim zvukom i pulskim podnebljem imaju veze otprilike kao i direktor pulskog Vodovoda sa čišćenjem šporkog zida na pročelju svoje ugledne institucije.

U gunguli tog čudnovatog svijeta i kakofoniji kojekakvih zvukova rodnog kraja i još čudnijeg zavičaja, susrećem ipak jednog od legendarnih likova Pule. To je Budimir Žižović - Žižo, pisac i pjesnik, do prije tri godine glavni urednik i direktor Radio Pule. Sada u novinarskoj mirovini, ali aktualan sa redovitim priređivanjem i kuhanjem različitih mega-padela na pulskoj tržnici.

Nakon padele slijedi „pedala“

No, ni popularnom Žiži, čini se, ne cvjetaju baš estradne ruže. Iako je pokrenuo mnogobrojne gastronomske manifestacije, ljudi iz svijeta politike i vrhuške u različitim gradovima i općinama, nakon nekog su mu vremena lagano davali „pedale“ i „vritnjake“, bez obzira što je Žižo majstor kuhinje i neviđeni propagator domaće gastronomije.

Tako je naš „pulski Stevo Karapandža i Oliver Mlakar u jednom tijelu“ popušio manifestacije koje je on osobno osmislio i pokrenuo. A to su bili „Brudet kup“ u Medulinu, „Palenta kup“ u Vodnjanu i „Fešta Svetog Tome“ u Puli.

Najnovije „kopito“ , odnosno „pedala“ očito mu prijeti i za ovogodišnju tradiconalnu „Pulsku noć“, koja se zadnje subote u kolovozu odvija na brojnim lokacijama širom Pule.

„Prije 13 godina pokrenuo sam uz logistiku agencije „Avenue“ i partnera Vlade Orlića te još nekih dečki, pulsku turističku noć, prigodno nazvanu „Ulicama našeg grada“. Sada se kao šuška i govori da sve to preuzima organizacijski „Pula Film festival“. Požalio sam se meilom gradonačelniku, ali on je jako zauzet, pa nema vremena da me primi. Zakazan mi je sastanak sa drugoligaškim igračima iz Gradske uprave koji nemaju ni volje, ni znanja ni ovlasti da izmijene odluku gradonačelnika!“ – sjetno mi i pomalo razočarano priča Žižović o problemima koji su i njega zatekli, baš u prokletoj 13-oj godini od pokretanja ove manifestacije.

Podsjećam ga da sam o tome proročanski pisao još za vrijeme obilježavanja proslave Prvoga maja, kada mi je bilo više nego intrigantno da se gradska ustanova „Pula Film Festival“ bavi organizacijom proslave radničkog praznika i kuhanja graha za gladnu izbornu bazu vladajuće stranke.

Čudne organizacije priredbi i zabavnih programa

Pa ipak tko bi se normalan odrekao usluga, vještine i sposobnosti Budimira Žižovića – Žiže, koji je na pulskoj tržnici pripremio toliko mega – padela da zasigurno može ući u svjetske rekorde po toj jedinstvenoj i javno organiziranoj  kulinarsko - gastronomskoj disciplini? Nitko pametan! I zato problem i nije u Žižoviću, već u centralizaciji „poslova i operative“ koju kontrolira gradska vlast.

Naime, „Pula Film Festival“ je gradska firma koja se bavi organizacijom Filmskog festivala. Ali rad oko toga traje dva, maksimalno tri mjeseca. Nakon toga pulski „filmski sineasti“ na gradskom proračunu desetak mjeseci u godini uglavnom planduju, pa je netko gradonačelniku Pule došapnuo da se ipak radi o „uhljebima treće vrste“.

Kako bi ih se natjeralo da nešto rade i da se angažiraju, zaposlenici „Pula Film Festivala“ će od sada biti uključeni u kojekakve gradske proslave i estradne manifestacije, a kao „podizvođače radova“ će se angažirati vlasnike mega – padela, kuhare fritaja, lokalne voditelje i ostale gastronomske i estradne djelatnike i persone različitih vrsta.

Također, a što je najbitnije, tijek novca ići će preko „Pula Film Festivala“, pa će biti lakše sve kontrolirati. Kako uplate i sponzore, tako još preciznije i isplate i primaoce doznaka. Ma koliko neki od njih uopće ne imali veze s održanim priredbama.

Od svega toga, kako kaže Žižović, izuzet je, čini se, samo pulski dopisnik državne agencije HINA i momak za finu stranačku infrastrukturu i specijalne priredbe - Daniele Sponza. On radi direktno po naputku gradonačelnika Pule na specijalnim projektima.

Od gradskih ljetnih plaža do dočeka Djeda Mraza

Ali nije to zapravo ništa novo! U drugoj pulskoj komunalnoj firmi „Pula Parkingu“ svojevrsnom utočištu kojekakvih čudnih i dotada nezaposlenih IDS-ovaca, pozapošljavalo se mnoštvo odanih partijskih kadrova.

Kako bi i oni nekog vraga radili, a ne samo primali lijepe plaćice, „Pula Parking“ se profilirao kao firma koja radi po modelu: „Obratite se nama! Mi možemo, radimo i znamo sve!“

Pa uz usluge naplate parkiranja, farbanja i postavljanja horizontalnih i vertikalnih prometnih oznaka i odvoženja nepravilno parkiranih automobila „Pauk kamionom“, dotična se gradska firma, zamislite apsurda, bavi i održavanjem i vođenjem gradskih ljetnih plaža Stoja i Valkane, organizacijom dočeka i dovođenjem Djeda Mraza, te instaliranjem, prezentiranjem i vođenjem šatora u kojem se postavlja led za zimsko klizalište?!?

Šta o tome svemu intimno misli doktor ekonomskih nauka Branislav Bojanić, inače super sposobni direktor „Pula Parkinga“ možemo samo nagađati, ali znamo da je zbog zapošljavanja kojekakvih likova i pojava, ne svojom krivicom već naredbom lokalnih vlasti, imao dosta problema sa državnom revizijom i inspektoratom. A koji su došli do zaključka da su pojedinci u „Pula Parkingu“, bez obzira što su lojalni članovi IDS-a koji redovno plaćaju članarinu, ipak nepropisno zapošljavani!

Ali što da radi dobri i pošteni direktor Bojanić kada mora sprovoditi gradsku stranačku politiku, a on - zna se - sam nije član te iste stranke. A k tome je znao još na krivom mjestu i pred krivim ljudima pohvaliti novinarsku karijeru, neke kolumne i knjigu potpisnika i autora ovih redaka... (Damir Strugar)