Veliki događaji u sezoni kiselih krastavaca

Otrcana je novinarska fraza da je ljeto sezona kiselih krastavaca, što bi trebalo značiti da se ništa zanimljivog ne događa što bi širu javnost moglo posebno zanimati. Nakon Svjetskog nogometnog prvenstva i sjajnog uspjeha naših nogometaša, vratili smo se u našu uobičajenu kolotečinu. Sa svim problemima i životnim izazovima koja nas očekuju.

Tako je nekako u sjeni Mundijala prošao i Filmski festival u Puli. Nije donio baš neke sjajne filmove, a i falilo mu je onog poznatog šušura i glamoura. Netko će reći da je nogomet za to bio kriv, dok će dežurni skeptici još jednom konstatirati kako Festival filma u Areni više nije ono što je nekad bio...

Ugodan susret s brbljavom Danielom

Pa ipak ja sam imao prigodu da nakon nekoliko godina nesretanja ponovno vidim Danielu Trbović, popularnu televizijsku voditeljicu i šarmantnu brbljavicu s kojom je čak i meni, lajavom kakav jesam, teško izići na kraj!

Daniela je vezana za Pulu i okolicu iz više razloga. Osim što godinama sa sinom Lovrom ljetuje Brijunima, jer tamo joj je, kako kaže, mirno, lijepo i opušteno, Daniela je godinama bila zaštitni znak nekad mega – popularnog zabavno – glazbeno – sportskog spektakla „Memorijal Serđo Blažić - Đoser“.

„Sjećam se kad bi dolazila tih godina 90-ih, pa potom i početkom novog milenijuma u Pulu, da je uvijek bilo sjajno! Bila je to veličanstvena manifestacija, a ja sam imala svakakve uloge!“ – prisjeća se Daniela dok lagano ispijamo piće na jednoj od gradskih ljetnih terasa.

– Uglavnom, na „Memorijalu Đoser“ bila sam izbornica ženske nogometne ekipe, potom jedne godine i njihova dežurna liječnica. Bila sam, naravno, voditeljica svih mogućih programa, a jednom čak i manekenka na modnoj reviji koja je održana u Istarskom narodnom kazalištu. Sjećam se da su Nina Badrić, djevojke iz grupe „Divas“ – Marija, Ivana, Martina i Sanja, Ivana Banfić i mnoge druge pjevačice, kao i moja malenkost nosile extravagantne modele Matije Vuice. Sjećam se i direktne emisije „Hit Depo“ iz kazališta, pa snimanja „Cro pop rocka“, sjajnih druženja u hotelu „Histrija“, ludih tuluma... - priča mi veselo Danijela.

- Kako ti je sad, ali iskreno, na Hrvatskoj televiziji? – pitam je.

- Ajooj… bolje me ne pitaj... Brojim godine do odlaska u mirovinu – kaže sjetno Daniela.

- Nije sjajna atmosfera. Ali nije izgleda nigdje. Vodim svoje emisije i to je jedino čime se bavim. Tu i tamo vodim i poneku prirebu ili nekakav program kad me pozovu. Sa estradom gotovo da i nemam kontakte. Evo, da nisam tebe srela i prisjetila se nekih lijepih trenutaka od prije petnaestak i dvadesetak godina, ne bi mi to ni palo napamet! – kaže na kraju Daniela, koju i ovog ljeta čekamo da provede godišnji odmor na otočju Brijuni.

Cirkusarije oko rotora

No dok se neki odmaraju, drugi marljivo rade! Tako sam prije neki dan na vrhu Radićeve ulice u dvorištu objekta „Redemptoris mater“ (crkvenog sjemeništa) ugledao pulskog velepročelnika za urbanizam, komunalni sustav i rodnu ravnopravnost Giordana Škuflića. Imao je penkalu, crni rokovnik i metar u ruci i mjerio njime gdje će se točno graditi kružni tok, kojeg pulski vozači čekaju već 10 godina kao ozebli sunce.

- Predstavnici Crkve su jako kooperatvini! - govori mi naivni Škuflić, jer su se dobri i pošteni Kristovi učenici „koperativno i velikodušno“ odrekli stotinjak kvadratnih metara dvorišta, u objektu koji im nikad nije pripadao, ali je pulska filistarska gradska vlast, želeći im se uvući u guzicu, to protuzakonito početkom devedestih godina darovala Crkvi. Protiv toga se tada jedino pobunio gradski vijećnik i saborski zastupnik Aldo Skira, tvrdeći da objekt nikada nije bio u crkvenom vlasništvu, ali njegov glas je bio glas vapijućeg u pustinji!

I sada eto Crkva, kako reče veliki politički mislioc Škuflić, kooperativno vraća i daruje Gradu Puli ono što nikad nije ni bilo njeno. Naime, u dotičnom objektu bile su od Austro-Ugarske preko Italije i Jugoslavije pa do Hrvatske uvijek vojne kasarne, nikad vjerski objekt. No, to je Crkvi tada s „Božjim blagoslovom“ darovano, baš kao što joj je država Hrvatska darovala nedavno raskošnu „Vilu Idola“, koja joj također nikad nije pripadala! No, o toj problematici i činjenicama vladajući IDS,a kao i gradski oporbeni HDZ i SDP mudro šute!

Ništa više nije naše

I tako, mic po mic, korak po korak, ostajemo mi u Puli bez svoga vlasništva, a da se nitko nije pobunio ni milimetra ili barem ospovao na šanku kafića. Ili barem da grakne i podvrisne na gradskoj tržnici kod mega – padela, kojima vlast, tobože prikriveno, svako toliko hrani svoje glasače i birače raznovrsnim narodnim jelima. Svojedobno je rasprodana i pretvorena na poznati naš način turističko - ugostiteljska kuća „Arenaturist“. Sada su joj vlasnici Bog te pitaj koji to Amerikanci, pa je Puljani uopće više ne doživljavaju kao blisku ili nekoć svoju. Čak sve manje i zalaze u objekte „Arenaturista“, koji odnedavno nosi nekakav priglupi novokomponirani pridjev „Hospitality Group“. Možda i dobro rade i posluju, možda i nisu otpuštali zaposlenike, nekad nazivane radnici, možda su obnovili i neke objekte. Sve to stoji, ali da imaju više bilo kakav emotivni odnos sa gradom i Puljanima – e to nemaju!

Slično se događa i s nogometnim klubom Istra 1961 koji su preuzeli Španjolci. Oni su sada većinski vlasnici i mislim da su Puljani u čudu jer, vide da tu nema više nikakvih emocija i romantike, već je riječ o strogom bussinesu. E sad, hoće li navijači „Demoni“ i dalje drukati za tobože pulski klub, kojeg su vlasnici Španjolci, e baš me zanima.

Naime, čudna je to simbioza koju nam je donio galopirajući i grabežljivi novi svjetski poredak. Netko reče da je siroti naivac Karl Marx jednom rekao da kapitalizam nije pravedno društvo, ali da je ta rečenica odavno zaboravljena. Mora da je veliki mislioc ipak bio vidovit pa je prognozirao stanje nacije i duha u našoj državi. Jer mi se nekako čini da je ipak dobro pogodio. (Damir Strugar)