Zidovi, konobari, Cvekove vizije i nove snage protiv uhljeba
Evo, konačno je lijepo vrijeme natjeralo građevinare da počnu po Puli kopati i raditi. Tako se već duže vrijeme obnavlja urušeno zdanje nekadašnjih kabina za presvlačenje na kupalištu Valkane i gradi novi potporni zid kod bivše vojarne „Rojc“, tik spod zgrade pulskog zatvora i suda.
Na gradskom kupalištu i plaži Valkane radi se zapravo krov od kafića, što naravno kupače na toj popularnoj gradskoj plaži nije baš bacilo u ekstazu. Oni su očekivali izgradnju tuševa, betoniranje urušene obale, izgradnju sanitarnih čvorova, sadnju novog drveća na mjestu panjeva odrezanih borova. No, gradski mudraci i angažirani neimari su odlučili krenuti s krovom kafića. Pa neka netko samo kaže da se kuća gradi od temelja,a ne od krova!
Što se pak potpornog zida ispod zgrade zatvora i suda tiče, on se radi dva mjeseca. I dobro se i kvalitetno radi! Četrdeset metara zida za dva mjeseca izgradnje. To je vrlo dobar prosjek. Čak 66 centimetra dnevno. Neupućeni promatrač bi stekao dojam da se to gradi nekakav Berlinski ili Kineski zid.
Ali možda to i je tako! Jer zbog izgradnje tog zida, zatvorena je i Kranjčevićeva ulica. Da se cesta ne uruši, pa da ne bi ljudi popadali u rupu, na parkiralište u bivšoj vojarni „Rojc“.
Dobro da se ne radi zid kod obližnjeg zatvora. Jer bi za ta dva mjeseca lijene i kilave izgradnje očito svi zatvorenici kriminalci pobjegli na slobodu. Mada na slobodi ima više kriminalaca nego u zatvorima. Ali to je neka sasvim druga priča. Baš poput one bajke o još neočišćenom i prljavom zidu na zgradi pulskog Vodovoda.
Zapošljavanje konobara i kuhara
A za to vrijeme prvi čovjek Pule, gradonačelnik Boris Miletić odlučio je pomoći sirotim pulskim ugostiteljima i turističkim djelatnicima. Oni naime nikako da pronađu radnike za svoje potrebe. Nedavno mi je upravitelj pulskog Doma oružanih snaga Republike Hrvatske Dragan Marin pričao kako je bio spreman financirati čak četiri stipendije za konobare u pulskoj srednjoj Školi za ugostiteljstvo. I ravnateljica se škole oduševila tom idejom i ponudom. Međutim, na natječaj se nitko nije javio. Naime, poznata je stvar da su se u toj školi godinama upisivali tek po jedan konobar i jedan kuhar za školovanje u toj struci.
E sad je tome svemu bilo dosta, jer je gradonačelnik Miletić uz pomoć jedne inovativne ekipe za gastro poslove odlučio internetski omogućiti traženje radne snage onima kojima to treba. No, kako će ih baš naći internetom, a dosada se konobare, kuhare i ostale radnike u turizmu i ugostiteljstvu nije uspjelo pronaći ni mikroskopom – nije mi poznato!
Ali, dobro, ja ne razumijem ni taj moderni turizam u Puli koji nema niti jednu diskoteku i niti jednu plesnu terasu sa živom glazbom, pa onda kako da razumijem da se konobari i kuhari moraju tražiti internetom, ako se već drugačije nikako ne mogu pronaći?
A s druge strane žao mi je i Borisa Miletića koji, s obzirom da je okružen lošim kadrovima u gradskoj upravi, baš u svakoj inicijativi mora sudjelovati osobno. Kako bi valjda svaka ta akcija dobila na težini. Jer ako pošalje svoje doglavnike, pobočnike i dojavnike, očito ovi taj posao neće znati odraditi. Dakle, uzalud ti poslušnost, ako u ekipi koja te okružuje nemaš – stručnost!
Pulske ideje i nove vizije
No, ima i pozitivnih primjera. Jedan od njih je svakako agilni i marljivi dogradonačelnik Robert Cvek, majstor svoje pozicije i zanata kojeg obavlja! On radi kako mu Miletić kaže, priča jako pametno, vizionarski i politički mudro. Zato i je novi kandidat kojeg stranka teše i profilira kao novog glavnog rukovodioca Grada Pule u bliskoj nam budućnosti. A on je oduševljen gradom u kojem živi. Ni svi pisci i pjesnici iz povijesti koji su pisali o Puli nisu mu ravni...
„Grad Pula, grad je po mjeri čovjeka. Infrastrukturno i ekološki sređen, integriran je u suvremene europske trendove i nositelj je vlastitog razvitka i razvitka okoline. Već godinama u poslovanje gradske uprave, ali i u infrastrukturu grada uvodimo najmodernija rješenja koja dugoročno doprinose dodatnom podizanju kvalitete života u gradu. Želio bi zahvaliti svima koji su sudjelovali u realizaciji i implementaciji takvih rješenja zbog kojih je danas Pula kao svijetli primjer ostalim gradovima i može se nazvati zelenim gradom“, kazao je Robert Cvek zamjenik pulskog gradonačelnika nedavno na otvaranju konferencije pod nazivom "Zeleni gradovi za zeleniju budućnost“, koja se održala u Hotelu Histria, u okviru manifestacije „EU Green week 2018“.
I zaista hvalospjevi koje Gradu Puli i gradskoj upravi upućuje Robert Cvek sasvim su dovoljan dokaz i razlog da se baš njega dogodine treba kandidirati za Nagradu Grada Pule. Jer toliko koliko naš dragi dogradonačelnik hvali Pulu i svoje ljude u upravi, nije još u novijoj političkoj povijesti zabilježeno! Još od vremena legendarnog ratnog gradonačelnika Luciana Delbianca. A bogme se to u posljednjem desetljeću nije nikad usudio ni Cvekov idejni svjetionik i šef – Boris Miletić! A zašto nije? Pa zato jer je dovoljno pametan i lucidan, pa i sam zna da to nije realno, objektivno i istinito.
Nove snage protiv uhljeba i korupcije
Ali istinito je i točno da je stranka na vlasti, ona koja upravlja nikad proglašenim glavnim gradom Istarske županije, u svoje redove primila nova 103 člana, te sada samo u Puli IDS ima blizu 2000 članova. Što je za svaku pohvalu! Te se taj značajan i povijesno jako važan događaj ponosno publicirao i medijski obznanio svekolikoj razdraganoj javnosti. A što je građane Pule, a njih je oko 60.000, posebno razveselilo. Sad im je, kažu, zbog tog podatka puno bolje i naprosto lakše dišu. Ne trebaju im ni „Tensilen“ ni „Afrička šljiva“! Dapače, prosvijetljeni su, spašeni, a i osjećaju se „svoji na svome“!
Inače ti mladi ljudi, novoprimljeni članovi najpopularnije istarske stranke -politički profilirani čitanjem „Jurine i Franine“,“Butige“ i „Glasa Istre“, slušanjem Serđa Valića i gledanjem popularne TV Foškere - stranci će donesti vjetar neophodnih promjena!
Naglasivši da u politiku ulaze zbog ideja i vizija, a ne zbog karijerizma ili budućeg položaja u vlasti, prilikom primanja u stranku položili su zakletvu kako će iz svojih redova istjerati uhljebe, nepotizam i korupciju. I svaka im čast na tim riječima! Te kako će novim radnim elanom natjerati svoje starije kolege u stranci, a koji obnašaju vlast, da se trgnu iz letargije i samodopadne hibernacije. I konačno učine nešto konkretno, bez puno priče, olinjalih fraza i prežvakanih floskula, te naslikavanja po gradilištima i medijima. Bravo mladi poletarci IDS-a, riječi su vam za čistu peticu, jer ta se obećanja mnogima neće svidjeti!
Na primanju su im čestitali glavešine stranke i uzvanici, a jedino su nazočni foto-reporteri zabilježili kiseli osmijeh na licu Miodraga Čerine, nekadašnjeg šefa kabineta župana Ivana Jakovčića. Koji me podsjeća na isti takav osmijeh kojeg je dobri, pošteni i popularni Miki stidljivo pokazao javnosti i foto-reporterima kada je svojedobno on dobio ponudu koju nije mogao odbiti! Pa je po nagovoru svog tadašnjeg šefa El Nina, morao ući u stranku koja se u svom imenu diči istrijanstvom i demokracijom. (Damir Strugar)
