razgovor

Mato Vidović: Neraskidiv smo dio zajednice a tako i treba biti

0
Ravnatelj OŠ Marije i Line iz Umaga prima povelju; slijeva gradonačelnik Vili Bassanese, Mato Vidović i Jurica Šiljeg, predsjednik Vijeća
Ravnatelj OŠ Marije i Line iz Umaga prima povelju; slijeva gradonačelnik Vili Bassanese, Mato Vidović i Jurica Šiljeg, predsjednik Vijeća

U Umagu i okolici jedan od najaktivinijih građanina u zajednici je Mato Vidović. On nije samo ravnatelj tamošnje osnovne škole, već i mnogo više od toga. S njim smo razgovarali o nedavnoj dodjeli nagrade za životno djelo te drugim temama.

* Dobitnik ste nagrade za životno djelo Grada Umaga. Što Vam to znači?
- U životu jedne osobe postoje značajni datumi i događaji a ovaj datum i nagrada za mene je u prvoj momčadi,da se športski izrazim. Puno mi to znači jer je došlo kao kontinuitet rada mog životnog poziva, djelovanja, odricanja i rada već skoro 40 godina. Po struci sam prof.fizike koju sam predavao u srednjoj školi 7, i u osnovnoj 4 godine. Zadnjih 27 godina sam pedagoški rukovoditelj, odnosno, ravnatelj OŠ Marija i Lina iz Umaga što znači da sam "promijenio" sve ministre, odnosno njih 13 od osamostaljenja Hrvatske.

Ovo Priznanje nakon Odlikovanja Redom Danice Hrvatske s likom Antuna Radića za zasluge u odgoju i obrazovanju, koje sam dobio 28.svibnja 1995.,povodom Dana Državnosti RH, od prvog predsjednika dr. Franje Tuđmana sigurno mi je jedan zaokruženi ciklus moga rada u prosvjeti kao i u športu - nositelj sam crnog pojasa 5 dan (stupanj), međunarodni sudac u slobodnim borbama, rukometni djelatnik kao i sudionik skoro svih športskih događanja u Umagu i šire.

Zatim u kulturi - predsjednik sam Matice hrvatske ogranak Umag i kulturni djelatnik na nekoliko područja. U politici aktivni sam sudionik pozitivnih političkih zbivanja u gradu Umagu. Osnivač sam HDZ i gradski vijećnik u prvom sazivu GV Umaga. Uz ovo kratko navođenje zaista me nagrada odnosno priznanje razveseljava i obvezuje da i dalje nastavim raditi. Puno mi znači.

Odgoj u nacionalnom smjeru s tolerancijom za različitost

* Koja su najveća postignuća škole u proteklih nekoliko godina?
- Rezultat i rad jedne odgojno obrazovne ustanove je često nemjerljiv ali svejedno može se iskazati s nekim uspjesima učenika. Kod nas je geslo škole „Šport i učenje“. Podigli smo športsku kulturu na jedan zavidan nivo tako da nam blizu 70% učenika sudjeluje u nekoj organiziranoj skupini odnosno aktivnosti što daje i određene rezultate na državnom nivou (rukomet badminton, gimnastika,...). U sklopu Pokreta Znanost mladima naši učenici svake godine iz najmanje 2 predmeta postaju državni prvaci a npr: podmladak CK već 10-ak i više godina redovito osvaja jedno od prva 3 mjesta a posebno smo uspješni u jezicima i informatici.

O standardu u školi, opremljenost računalnom opremom i svime što je potrebno za rad da i ne govorimo. Sigurno smo jedna od najopremljenijih škola u RH uzimajući u obzir usluge koje pružamo učenicima. Kamo sreća da je ovako u ostalim školama u RH.

* Rad u OŠ u pograničnom području s jakom manjinskom zajednicom zasigurno predstavlja velik izazov. Kako se nosite s njime?
- Svaki izazov ima svoje draži pa tako i ovaj. Ja kao športaš volim se natjecati, pozitivno sukobljavati na svim poljima pa tako i na ovom. Cilj odgojno obrazovne ustanove je kao što i sam riječ kaže odgoj i obrazovanje mladeži. Odgoj u nacionalnom smjeru s komponentama tolerancije za različitost i neotuđivost prava za svoj identitet. Tu je uloga škole jasna samo neostvariva bez pozitivnog učinka obitelji i zajednice.

Obrazovanje je zajednička komponenta svake škole pa i osobe i tu smo vrlo jaki jer smo dobro organizirani i stručni. Rivalstvo među školama postoji i ono je pozitivno jer jedni druge uvažavamo što nije bilo u devedesetim godinama. Činjenica da se u školu s talijanskim nastavnim jezikom mogu upisivati i učenici koji ne pripadaju toj nacionalnoj zajednici govori sama za sebe samo je tada pitanje identiteta nejasno kroz nacionalnu povijest, jezik i kulturu. Konkretno ne osjećam teret jake manjinske zajednice nego poticaj za još bolji rad.

Lokalna zajednica nas prati iznad standarda

* Kako ocjenjujete suradnju s lokalnim i državnim vlastima?
- Suradnja s državnim vlastima, kad je u pitanju školstvo, svodi se na provođenje raznim programa, projekata, preporuka..... odnosno pravnih dopisa koje su sastavni dio života škole. Normalno ja da se tu podrazumijeva odgojna i obrazovna zadaća škole koja po Zakonu mora biti provedena. Ništa osim plaće djelatnika ne dolazi nam o Ministarstva. Ja osobno kao ravnatelj imam dobru suradnju kad su u pitanju pojedini zahtjevi upućeni prema Ministarstvu mada bi mogla biti puno bolja što ne ovisi o nama ravnateljima.

Lokalna zajednica je druga priča jer imam punu podršku u svakom pogledu. Financijski nas prate iznad standarda. Pripominjem da nam plaćaju logopeda, učitelje u Produženom boravku kao i neke druge kratkotrajne zahtjeve. Posebno treba pripomenuti ulaganje u Područne škole koje je na visokom nivou od objekata do opreme u njima. Standard ove ustanove je na visokom nivou zahvaljujući i lokalnoj zajednici i našoj dobroj suradnji.

Za potrebe učenika i učitelja imamo na raspolaganju 6 službenih automobila od onih za prijevoz hrane do kombija za učitelje i učenike u invalidskim kolicima (kombi s rampom). Dogovori i suradnja oko realizacije i obilježavanja značajnih datuma je obostran i mogu reći da smo neraskidiv dio zajednice a tako i treba biti. Vrlo bitna stvar je neuplitanje u poslove koji su u domeni škole a pomoć za realizaciju je tu.

* Koje biste bivše učenike a danas uspješne ljude izdvojili? Koje su javne osobe iz svijeta glazbe, gospodarstva i politike završile Vašu školu?
- Odgovor na ovo pitanje je vrlo složen jer postoji realna opasnost da se nekoga ispusti s popisa zaslužnih bez obzira na koje se područje to odnosi. Vrsni glumci, pjevači, arhitekti, liječnici, profesori i istraživači koji danas djeluju diljem svijeta su bili polaznici ove škole pa bi zaista bilo nezahvalno nabrajati a najgore je nekoga ispustiti s popisa. (Razgovarao: Kristian Stepčić Reisman)

Najnovije vijesti