Radnička fronta: Za medije slobodne od stranačkih oligarhija i kapitala

3
Foto: Facebook
Foto: Facebook

Radnička fronta Istra povodom 3. svibnja, Svjetskog dana slobode medija uputila nam je izjavu pod nazivom "Za medije slobodne od stranačkih oligarhija i kapitala" koju prenosimo u cijelosti. 

"Šira javnost danas slobodu medija smatra za dostignutu civilizacijsku stečevinu, vjerujući da je ona, uz manje nedostatke naravno, već tu. Za takvu percepciju su u velikoj mjeri zaslužni i mediji koji za sebe vole tvrditi da su slobodni i da nisu po direktnim ili indirektnim utjecajem kapitala ili političkih elita, u što je zapravo teško povjerovati s obzirom da su svi  u privatnom ili državnom vlasništvu, ili ih neizravno kontrolira određena ekonomska ili politička interesna skupina.

Slobodni medij, u nakovnju između države i kapitala, može u današnjem društvu biti samo kratkotrajni eksces i iznimka. Prepušten tržišnoj utakmici i u neprijateljskom ekonomskom i političkom okruženju takav medij ne može opstati - financijska ovisnost o reklamama ili dostupnost distribucijskih kanala  disciplinirati će i natjerati mnoge da usklade svoju uređivačku politiku sa traženim narativom. Zbog svega toga i nije nemoguće da, u zemlji koja grca u socijalnim i ekonomskim problemima, radničke teme u medijima dobivaju manje prostora od trivijalnosti iz svijeta estrade i spektakla. O takozvanim nacionalnim i državnim medijima koji su pod izravnom ili neizravnom kontrolom političkih elita ne treba više ni trošiti riječi - u nekima se to radi (npr. na HRT-u) kroz postavljanje uprave od strane politike, dok se drugima kroz različite državne i lokalne subvencije pomaže da se zauzme odgovarajući medijski prostor.

Vrijednost tog medijskog prostora najbolje se vidi na primjeru izbora. Izborni proces se gotovo u potpunosti provodi putem najkrupnijih medija, navodno slobodnih iako pod kontrolom kapitala ili države, i takvi, navodno slobodni mediji, određuju okvire unutar kojih će se rasprava voditi, te koje će se političke opcije  predstaviti javnosti kao „realne“, „moguće“ i „prihvatljive“, izbacujući na taj način sve političke opcije koje izlaze izvan zadanih ideoloških okvira iz izborne utrke. Politička opcija koje nema u medijima u pravilu nema puno šanse uspjeti na izborima. Unatoč cijelom izbornom spektaklu, kapital ulaganjem u političke opcije i kontrolom medija presudno utječe na rezultate izbora, a time i na politiku koju će izabrana vlast provoditi.

Iako je uvriježeno mišljenje da je uloga medija informiranje javnosti, na primjer glasača tokom ili prije izbora, mediji presudno utječu i na formiranje javnog mnijenja, te se na taj način održava ideološka hegemonija tj. određuje što je a što nije unutar granica prihvatljivih načina razmišljanja i djelovanja. Tako će zahtjev štrajkaša za smjenom uprave ili upravitelja najčešće lako dobiti svoj medijski prostor, ali samo do trenutka dok se ne dovede u pitanje sam sistem koji uvijek iznova dovodi do ekonomskih i socijalnih dubioza.

Bez prave slobode medije ne može biti ni prave demokracije. Prava sloboda medija može se postići isključivo tako da se mediji oslobode svakog utjecaja i kapitala i politike - tako da budu u vlasništvu čitavog društva, medijskih radnika i/ili lokalne zajednice a ne kapitala, ali pritom potpuno neovisni od političkih elita.

Situacija u kojoj javni i privatizirani mediji odavno ne rade ništa osim što održavaju postojeći status quo, ne trudeći se više ni fingirati poticanje političkog pluralizma, pri čemu ubrzano nestaju zadnji tragovi  slobodnog, istraživačkog i emancipatorskog novinarstva, ostavlja tek privid demokratskih procesa u kojima se ne narušava postojeći poredak. Kako su privatni mediji u kapitalističkom vlasništvu i/ili su direktno vezani na lokalne proračune, posve je jasno da će zagovarati i prokapitalističku politiku lokalnih ili državnih vlasti, šireći propagandu o “fenomanalnim postignućima” svojih mentora ili vlasnika, i obmanjujući kako kapitalizmu i privatnom vlasništvu nema alternative.

U liberalnim „demokracijama“, za razliku od otvorenih autokracija, potreba za izravnom cenzurom se javlja relativno rijetko i u uvjetima krize, ali se ona i dalje putem medija intezivno provodi, suptilnije i često neizravno, ali na mnogo načina daleko efikasnije od otvorene cenzure i kontrole. Danas, na 3. maj, svjetski dan slobode medija, potrebno je naglasiti da nam je za pravu demokraciju, umjesto njezina privida, za početak nužno poticanje i javno sufinanciranje onih medija u kojima kapital u suradnji sa stranačkim oligarhijama ne kontrolira javno mnijenje. Nužno nam je stvaranje medija u kojima će biti omogućen ravnopravan pristup svim radničkim i društvenim organizacijama, i medija koji su u vlasništvu onih koji ih stvaraju i koji su neovisni o politici i kapitalu.", piše u izjavi Radničke fronte.

Najnovije vijesti