Davor Šišović: Hrvatskim građanima treba povratak vjere u knjigu

Životopisni detalji uglednog novinara Davora Šišovića su riznica kulture. Posebno su upečatljivi njegovi novinski članci na temu književnosti, književnih djela, poljoprivrede i gastronomije. Umješno dočarava okuse, strastveno govori o literarnim ljepotama, a o znanju s puno ljubavi. Sudjelovao je na više regionalnih i međunarodnih festivala književnosti, urednik je nekoliko knjiga, organizator i osnivač brojnih književnih događaja. Gostovao je na gotovo svim televizijskim kvizovima: Milijunaš, Kviskoteka, Jedan protiv sto, Sve u sedam, Najslabija karika, Eunigma, Kvizna situacija, Potjera.

Novinar, pisac, urednik, književni kritičar, gurman, intelektualac, kvizoman

*Što Vas je motiviralo da se prijavljujete na kvizove? Kakve ste rezultate postigli?
- Na nekima sam prošao dobro, na nekima nisam, a za neke još uvijek čekam svoju šansu. Postalo je to s godinama zabavno i izazovno, pogotovo otkako se, zahvaljujući društvenim mrežama, razvila prava kvizaška scena u Hrvatskoj pa čak i u regiji, sa stotinama novostečenih prijatelja koje zanimaju iste stvari. Zanimljive su to interakcije. Mnogo toga možemo jedni od drugih naučiti, mnogo je uzajamnih savjeta, no naposljetku, ljudi se dobro upoznaju, jer neke od njih i uživo sretnete na nekoliko različitih snimanja, pa možete komunicirati o svačemu, a ne samo o onome zbog čega ste se upoznali. A koliko sam zaradio na kvizovima? Dovoljno da za neko vrijeme nakratko malo olakšam svakodnevicu svojoj obitelji, nedovoljno da u životu nešto drastično egzistencijalno promijenim.

*U vašim novinarskim tekstovima, opipljiva je ljubav prema poljoprivredi, gastronomiji i književnosti? Kako spajate to troje?
- Ne spajam. Uživam na više paralelnih kolosijeka. Šalu na stranu, ako nekoga može zanimati matematika i nogomet, zašto mene ne bi zanimali književnost i poljoprivreda? Veze naravno postoje, primjerice, posljednjih godina sakupljam citate iz književnih djela u kojima se spominju istarska vina. S druge strane, koje god okupljanje pisaca u Istri da sam dosad organizirao, u programu događanja je obavezno moralo biti i njihovo upoznavanje s istarskom gastronomijom i istarskim vinima. Ako im se svidi, možda nešto o tome i napišu u svojim budućim djelima, i eto povrata uloženog kroz najbolju i najjeftiniju moguću propagandu.

No, da se vratimo na novinarstvo: kada se dugo bavite ovim poslom, a ja sam u tome već tri desetljeća, logično je da se s vremenom specijalizirate, da steknete osjećaj za temu, za prepoznavanje važnosti promjena i za dimenzije novoga i inovativnoga u tim djelatnostima koje novinarski pratite. Kako usavršavate te svoje specijalizacije, tako pisanje o tim temama postaje lakše, inspirativnije, jednostavnije. Lakše se hvata bit, odnosno srž teme i time naposljetku pisanje o tim temama iz profesionalne obaveze prerasta u užitak. No, u prvom planu je uvijek kvaliteta, inovativnost, svježina i entuzijazam koje svijetu donose ljudi o čijem radu pišete za novine.

*Kako ste zadovoljni hrvatskom čitalačkom publikom? Objasnite razloge?
- Ako govorimo o publici koja prati djela domaćih pisaca, a to je publika koja me zanima, moram reći da je to vrlo kvalitetna publika, vrlo informirana i stručna, često i vrlo dobrohotna. Problem je u tome što je takva publika vrlo malobrojna, i sve se više smanjuje. Još malo pa će stati u jedan autobus. Odraz je to sve izraženije društvene i političke nebrige prema knjizi, književnosti i kulturi uopće. Odraz je to sve veće primitivizacije hrvatskog društva, odraz pada moralnih vrijednosti ponajviše u centrima društvene, političke i financijske moći, a sve se to odražava i na kulturu. Suvremena hrvatska književnost, u smislu kvalitete autora i kvalitete njihovih djela, je i dalje vrlo živahna, imamo nevjerojatno dobrih autora i fenomenalnih knjiga, ali su nam svi ostali dijelovi sustava koji čine život knjige u potpunom raspadu.

Ako pod "zlatnim dobom" smatramo razdoblje nagle pojave velikog broja kvalitetnih domaćih autora, razdoblje izdavanja većeg broja knjiga domaćih autora u odnosu na ranije razdoblje, dobre prodajne naklade tih knjiga, funkcionalan sustav potpora i distribucije knjiga, kvalitetom i posjećenošću književnih manifestacija, onda je takvo "zlatno doba" u Hrvatskoj postojalo krajem 1990-tih i početkom 2000-tih godina. Tada je društveni položaj knjige u Hrvatskoj bio na vrhuncu, ali raspad je počeo kada je s jedne strane kiosk-izdavaštvo jeftinim izdanjima multinacionalnih kompanija preotelo kupce koji su dotad knjige kupovali u knjižarama, a s druge strane je desno orijentirana državna vlast suzbila procese dalje društvene i zakonske afirmacije knjige i izdavaštva. Slobodna književnost pronosi slobodnu misao, a kako je od tada hrvatska politika počela sve oštrije naginjati desno i sve više robovati diktatima svjetskog kapitalističkog ustroja, knjiga je postala prva žrtva tog novog crnog doba.

Borac za izgubljenu vrijednost zvanu kultura

*Davor Šišović se dugo godina, kao organizator i koorganizator brojnih kulturno - književnih događaja, susretao s nerazumijevanjem, nezahvalnošću i nezainteresiranošću od same vlasti. To ga nije sprječavalo da se žrtvuje za opće literarno dobro, nastojeći opismeniti javnost i tako je osloboditi od različitih oblika mentalnih ropstava. Danas se oslobodio većine tih obaveza jer je sve to doživio kao ,, borbu s vjetrenjačama''.

Što se dogodilo s Festivalom fantastične književnosti, a što s danima Julesa Vernea, čiji ste organizator/ koorganizator?
- Festival fantastične književnosti i dalje postoji, ali ja više nisam njegov organizator. To su preuzeli drugi ljudi, ali opet ne na način za koji sam se godinama bezuspješno zalagao, da se oko toga stvori organizacija u kojoj će svatko obavljati svoj dio posla, da manifestacija bude društveno priznata i da se njezini rezultati adekvatno valoriziraju. S Danima Julesa Vernea je slučaj sličan: nakon što je tu manifestaciju godinama organizirala udruga Jules Verne klub, svake se godine iznova mučeći s financijama i resursima, nakratko ju je preuzela gradska uprava, pokušala od nje napraviti turističku feštu i naposljetku od nje odustala.

*Nakon duge uredničke, organizatorske i moderatorske karijere, ipak ste se odlučili pozabaviti vlastitim rukopisom. Na kojem djelu sada radite?
- Ni na jednom. Raditi na nekom književnom djelu podrazumijeva da je u tijeku stvaralački proces koji je jednog odredivog datuma započeo, i koji bi jednog drugog, možda malo teže odredivog datuma trebao završiti. Kako radim novinarski posao koji podrazumijeva ne samo svakodnevnu produkciju velikih količina teksta, već i velike oscilacije u temama i prostoru, nemam vremena za doslovan "rad na djelu". Napisao sam i objavio nekoliko priča, jedna je čak i nagrađena, razrađujem ideje za još nekoliko, a u glavi su mi i koncepti dviju proznih knjiga.

Jedna bi bila zbirka znanstveno-fantastičnih priča s naslovom "Pazinske priče", a u njoj bi se više-manje klasični SF motivi testirali u lokalnim koordinatama; dok je druga roman, bio bi napisan isključivo u dijalozima i naslov bi mu bio "Treći ljudi na Mjesecu". Kad bih imao više vremena, ti bi se moji književni projekti (a naravno da imam i koncepte nekoliko publicističkih knjiga) svakako brže realizirali; ovako za knjige kradem vrijeme kada stignem, a ne stignem često.

*Kojim ste sve književnim nagradama nagrađeni?
- Jednom samostalnom i dvije skupne. Za SF priču "Zavarivači", prvu priču koju sam napisao radi objavljivanja, a objavljena je u zborniku međunarodnog Festivala fantastične književnosti ,,Refesticon'' u Bijelom Polju u Crnoj Gori, dobio sam godišnju nagradu Sfera za najbolju kratku SF priču objavljenu te godine na hrvatskom jeziku. Monografija "Nikola Tesla - i bi svjetlo!", u kojoj sam s prilogom o utjecaju Nikole Tesle na umjetnost bio jedan od devet koautora, dobila je nagradu HAZU za znanstvenu knjigu; a zbirka putopisa "Gradovi, sela, dvorci" koju je uredila Irena Lukšić

dobila je nagradu Kiklop za najbolju knjigu eseja; u toj su zbirci objavljeni tekstovi pedesetak autora, a među njima sam i ja s putopisnim zapisom s malezijskog otoka Langkawi. Tome možemo dodati i Povelju Sfera koju sam prije nekoliko godina dobio za promicanje domaće znanstvene fantastike.

*Vaš savjet za oporavak hrvatske književnosti?
- Ne treba hrvatskoj književnosti oporavak, već hrvatskim građanima treba povratak vjere u knjigu kao osnovno odgojno-obrazovno kulturno dobro. Knjige su prozor u svijet ispunjen čarolijama, one su kontakt s ljudima koji nam mogu biti uzor i nadahnuće, čitajući knjige mogu se ostvarivati na čvrstoj zemlji neostvarive želje, čitanje knjiga obogaćuje pojedinca i društvo, pa ako hoćemo - i narod i naciju. Statistički podaci po kojima građani Hrvatske drže dno europske ljestvice u čitanju knjiga su sramotni, a ta je sramota rezultat neuspjeha niza povezanih sustava, od odgoja i obrazovanja pa sve do visoke politike.

Da bi se oporavio društveni položaj knjige u Hrvatskoj, a o tome je riječ, a ne o hrvatskoj književnosti, potrebno je da se cijeli sustav oporavi, i da zasluženo društveno priznanje dobiju sve aktivnosti vezane uz knjigu: i pisanje, i objavljivanje, i čitanje. Stoga, za oporavak društvenog položaja knjige u Hrvatskoj ne može biti drugog savjeta doli preporuke da se pazi za koga se glasa na izborima. (Zoran Antičević)