novinar Valmer Cusma

Žalosno je da neki Talijani stavljaju stranku ispred interesa Talijana

4
Valmer Cusma
Valmer Cusma

Među najprepoznatljivijim glasovima istarske medijske scene svakako je onaj Valmera Cusme, dugogodišnjeg novinara i voditelja Talijanske redakcije Radio Pule. Svjedok vremena u kojem je talijanska zajednica u Istri s predsjednikom Antoniom Bormeom posebno prosperirala, sudionik gospodarskih i političkih promjena početkom 1990-ih, dio istarskog novinarskog miljea te promatrač aktualnih političkih nevera - sve je to Valmer Cusma. S njim smo razgovarali o poslu, ali i o onim ležernijim životnim preokupacijama.

*Kako i kada ste se počeli baviti novinarstvom i kako je tekla Vaša karijera?
- Novinarstvom sam se počeo baviti sasvim slučajno. Bilo je to ljeto 1975.godine kada kao student sam tražio bilo koji honoraran posao kako bi zaradio koji dinar za izlaske i provod. Nakon što sam naišao na nekoliko zatvorenih vrata, šansu sam pronašao u pulskom dopisništvu lista ‘’La Voce del Popolo’’. Sjećam se da sam prvi puta u životu pisao na mašini, no brzo sam savladao slobodnu novinarsku daktilografiju s nekoliko prstiju i u veljači l976. na prijedlog tadašnjeg urednika dopisništva Claudija Radina (oca Furija Radina) primljen sam u stalni radni odnos.

Godine 1981. točno 1. travnja prešao sam u Talijansku redakciju Radio Pule gdje dan danas radim. Osim informative, vodio sam glazbene emisije a za mene kažu da sam bio prvi radijski disc jockey na ovim prostorima. Naime obzirom da sam volio slušati talijanske radio postaje, unio sam njihov dinamičan stil vođenja što je u Istri bilo osvježenje. S vremenom sam počeo raditi i za televiziju, uvijek u sklopu tadašnje RTV Zagreb.

Bio sam i voditelj TV emisije na talijanskom jeziku PANORAMA 15 koja se dva puta mjesečno emitirala iz riječkog studija. Mogu reći da sam sretan što sam dosta godina radio u zlatno doba radija. Naime, za vrijeme bivše države Radio Pulu se smatralo institucijom u našem društvu a sjećam se da su tadašnje društveno političke organizacije uvijek bile spremne pomagati u pronalaženju ureda za naše dopisnike po Istri. Imali smo dopisnike u Buzetu, Pazinu, Bujama, Umagu, Poreču i u Rovinju.

*Kao novinar vjerojatno ste se susretali s brojim istarskim političarima. Koji Vam je ostao najviše u sjećanju, po  dobrom ili lošem?
- Istarske političare za vrijeme bivše države poznavao sam gotovo sve. Najbolji dojam mi je ostavio pokojni predsjednik tadašnje Talijanske Unije za Istru i Rijeku Antonio Borme, koji mi je neko vrijeme predavao na fakultetu. Bio je čovjek ispred svog vremena s vrlo širokim pogledom na svijet i veliki borac za prava talijanske nacionalne zajednice u Istri i na Kvarneru.

Nažalost, nakon njegove smrti, Talijani nisu nikad imali predsjednika takvog kalibra i karizme. Ostao mi je u sjećanju i pok. Luciano Delbianco. Za vrijeme njegovog prvog mandata gradonačelnika Pule, prava talijanske nacionalne zajednice u gradu dignuta su na veću razinu a svakako je on zaslužan što je Zajednica Talijana postala vlasnikom svoje zgrade u središtu grada.

*Koga biste izdvojili na sadašnjoj političkoj sceni u Istri?
- Teško je naći političara kojem su ljudi na prvom mjestu i ako se taj pojavi, sustav jednostavno ga odbacuje. A sustav čine političari, kulturnjaci, čelnici udruga povezani zajedničkim interesima koji timski rade kako bi sačuvali svoje položaje i privilegije u društvu. Osjetio sam to na vlastitoj koži na lokalnim izborima prošle godine kada sam bio u utrci za zamjenika župana iz redova talijanske nacionalne zajednice.

A žalosno je da oni pripadnici talijanske narodnosti koji se bave politikom stavljaju interes sustava, odnosno njihove stranke ispred interesa samih Talijana. Tako smo izgubili funkciju zamjenika gradonačelnika iz redova Talijana u Puli. A žalosno je da na to nisu reagirali ni Talijanska Unija, niti saborski zastupnik Furio Radin.

*Kakvo je novinarstvo danas, u usporedbi s onim iz vremena Vaših novinarskih početaka? Kako vidite manjinske medije u Istri za 10 godina?
- Novinarstvo iz mojih novinarskih početaka većim je dijelom bilo glasilo tadašnjih društveno političkih organizacija. No nije bilo tako loše kako bi ispalo na prvi pogled iz današnje perspektive: iako su bili pod režimom, mediji su promovirali neke pozitivne vrijednosti poput konvivence, multikulturalnosti društvene osjetljivosti, dok za raznorazne huškače koji su danas na sceni i za govor mržnje nije bilo mjesta. Danas nažalost novinarstvo je u funkciji određenih interesnih skupina i kapitala, koji se za svoje ciljeve služi i politikom.

No, mi koji radimo u javnim medijima dajemo sve od sebe kako bi ostali iznad takvih scenarija. Što se tiče budućnost manjinskih medija, nisam optimist ako se ništa ne poduzme. Naime, što se tiče elektroničkih medija zaostajemo stoljećima za Talijanima u Sloveniji i za Slovencima u Trstu recimo. Po meni, Talijanska Unija i naš saborski zastupnik bi se trebali više zauzimati u cilju kvalitetnog rješenja sadašnjeg stanja.

*Kao netko tko živi na Puljštini, kako doživljavate situaciju u Uljaniku?
- Uljanik je hranio moju obitelj i simbolom je pulskog i istarskog gospodarstva. Zato mi njegovo sadašnje stanje teško pada. Kroz svoje postojanje preživio je razne države a za vrijeme Jugoslavije gradio je najveće ploveće objekte na svijetu.

Naravno, posljednjih desetljeća okolnosti u svjetskoj brodogradnji su se promijenile, i možda u tom smislu uprava je trebala biti dinamičnija. No po mom mišljenju država bi trebala osigurati bolje uvjete financiranja gradnje brodova, kao što se čini u drugim državama.

*Mnogi smatraju da je novinarstvo stresan posao. Slažete li se s time?
- Novinarstvo je zasigurno stresan posao. Stres najviše proizlazi iz borbe s vremenom, iz teškoća u pronalaženju sugovornika a koji put i iz borbe s vlastitom savješću. Dodatan stres za novinare u elektroničkim medijima su mikrofon i kamera pred kojima se javljaju, bilo da se radi o terenskom ili o radu u studiju.

*Kako pronalazite mir nakon napornog radnog dana? Imate li neki hobi?
- U slobodno vrijeme bavim se povrtlarstvom, volim obavljati radove oko održavanja kuće, tu i tamo pišem riječi za pjesme, volim kuhati. Ništa spektakularno. (Razgovarao: Kristian Stepčić Reisman, foto: HRT)

Najnovije vijesti