Tri istarske hotelske tvrtke drže polovicu hrvatskih ležaja

0
Foto: Jutarnji list
Foto: Jutarnji list

Tri istarske hotelske tvrtke, Maistra u sklopu Adrisa, Plava laguna i Valamar Riviera, u zadnjih nekoliko godina raširile su svoje “krakove” i itekako okrupnile portfelj. Zadnja transakcija je ona Adrisa koji je ovaj tjedan kupio 77,78 posto udjela u Expertusu, većinskom dioničaru zagrebačke hotelske kuće HUP-a Anđelka Leka. Adris, naime, u svom vlasništvu ima rovinjsku Maistru koja stvara brend Rovinja kao destinacije s pet zvjezdica, gradeći luksuzne hotele s pet zvjezdica. Trenutno je u gradnji hotel Park s pet zvjezdica koji vrijedi 600 milijuna kuna, što je najveća investicija u hotelijerstvo ove godine, piše Jutarnji list.

Time su postali vodeća hotelijerska kompanija u državi kada govorimo o udjelu hotela s četiri i pet zvjezdica u svom portfelju u Rovinju, Zagrebu i Dubrovniku. Danas, dakle, upravljaju sa 13.900 smještajnih jedinica.

Ipak, nisu premašili porečku Valamar Rivieru, ni po prihodima, ni po kapacitetima, koja ima hotele, kampove i ljetovališta po čitavoj hrvatskoj obali - od Poreča, preko Rapca, Krka, Raba, Hvara pa sve do Dubrovnika. Upravljaju sa 21 tisućom smještajnih jedinica. A nemojmo zaboraviti niti Grupaciju Lukšić, odnosno Plavu lagunu koja je prije nekoliko godina kupila Istraturist, što se smatra najvećom transakcijom u povijesti hrvatskog turizma. Tada su za kupnju umaškog diva platili 120 milijuna eura. Ona danas drži 16.200 smještajnih jedinica. Moramo znati da danas tri hotelske tvrtke - Lukšić grupa, Valamar Riviera i Maistra drže više od polovice ukupnih smještajnih hotela, naselja i kampova u Hrvatskoj, što je izuzetno visoka razina konsolidacije sektora.

Globalni trend

Ono što već nekoliko godina rade hrvatski hotelijeri, od kojih se zasad samo pulski Arena Hospitality Group odlučio na iskorak u inozemstvo kupnjom nekoliko hotela u Njemačkoj i Mađarskoj, zapravo je dio globalnog trenda. Naime, u hotelskoj industriji na razvijenim svjetskim tržištima, konsolidacija je prisutna od 80-ih godina kada su moćni internacionalni investitori preuzimali poznate hotelske lance. Glavni razlog je preuzimanje etabliranih brendova, poslovna i geografska diverzifikacija te proširenje portfelja, racionalizacija poslovanja, ali i radi strateških sprega. Kako globalizacija kuca na naša vrata, i naši su hotelijeri bili prisiljeni igrati na tu kartu. Stručnjaci kažu da se radi o osnovnoj zakonitost ‘jedi ili ćeš biti pojeden’, odnosno ‘veliko je lijepo’.

- Okrupnjavanje hotelskog sektora u Hrvatskoj je prirodan proces koji proizlazi iz naslijeđenog modela rane privatizacije hotelske industrije koja je bila insajderska i koja se događala spontano i bez unaprijed utvrđenih pravila igre. Bilo kako bilo, ipak je na kraju došlo do hotelske strukture koja je vlasnički koncentrirana u ruke do maksimalno desetak velikih i većih igrača, a koji u potrazi za vlastitim izlaznim strategijama traže dodatne šanse za horizontalno širenje, odnosno akvizicije, s obzirom na preostala državna poduzeća koja su raspoloživa za privatizaciju ili pak privatna poduzeća (Istraturist - Plava laguna ili HUP Zagreb - Adris) kao rezultat odluka o izlasku bivših vlasnika - pojašnjava nam ugledni konzultant i poznavatelj hotelijerskih prilika u državi Miroslav Dragičević koji je i sam sudjelovao u ovoj posljednjoj akviziciji. Jedan od razloga zašto se oni odlučuju za kupnju, a ne strani ulagači je činjenica da lakše prevladavaju prepreke ulaska i ograničenja poslovanja u sektoru.

- Naš je hotelski korporativni sustav još uvijek u svojevrsnoj tranziciji i čeka na konačan izlaz unutar nedefiniranog poslovnog okruženja (PDV, turističko zemljište, pomorsko dobro, porezi na plaće i sl.) pa se sadašnjoj vlasničkoj strukturi treba odati priznanje da dobro igra unutar države koja još nije postavila jasna pravila igre za ovu industriju. Prema tome, u uvjetima razvoja našeg poslovnog okruženja nije riječ o tome je li koncentracija dobra ili ne, nego je ona jedini mogući odgovor onih igrača koji su još uvijek uporni i koji vide da bi se uskoro stvari mogle početi raspetljavati u korist poslovanja - smatra Dragičević.

Dodaje i da je to jedina strategija razvoja hotelijerstva trenutno, jer je još uvijek neisplativo ulaganje u visoku kvalitetu smještaja.

- Rizična ulaganja s ciljem postizanja visoke dodane vrijednosti u hotelima su ograničena s iznimkom Maistre, pa je za očekivati da će u narednim godinama rast ovog dijela industrije biti baziran na kvantiteti horizontalnog širenja. U tom smislu moglo bi se reći da u nedostatku boljeg i rizičnijeg modela rasta hrvatskog hotelijerstva, imamo ‘second best’ soluciju, a ja bih rekao bolje išta nego ništa, jer su ionako barijerama ulaska globalnih investitora i u nedostatku mixed use poslovnih modela investiranja, rizici ulaganja u visoke kategorije hotelijerstva još uvijek visoki - veli on.

Nisu konkurentni

Konsolidacije će se i nakon ovog poteza Adrisa u Hrvatskoj nastaviti.

- Naša hotelska industrija postupno ulazi u završnu fazu tranzicije, rekao bih plastično da je raskrebečena između tranzicije i konkurencije, jer poslovno okruženje nije definirano, industrija nije konkurentna unutar svog hotelskog segmenta, uskoro će morati podizati troškove rada da bi opstala, i u toj utakmici industrije i države, bit će zaista zanimljivo vidjeti što će biti konačni ishod na području strategija exita ovog malog broja okrupnjenih turističko-hotelskih poduzeća - zaključuje Dragičević za Jutarnji list.

Očekuje se na duži rok da će se u Hrvatskoj končano pojaviti i strani investitori. Oni su ipak više zainteresirani za greenfield investicije.

Povezane vijesti

Najnovije vijesti