GLADIJATOR DAMIRA STRUGARA

Izbor Dragoga Vođe na Valentinovo

1
Veliki Vođa - Damir Strugar
Veliki Vođa - Damir Strugar

Prije nekoliko dana je u javnosti objavljen skandalozan podatak da je lani u travnju nesposobna Uprava brodogradilišta Uljanik sebi međusobno podijelila 2 milijuna i 300 tisuća kuna bonusa! I to u situaciji kada su već znali da je brodogradilište „u banani“ od 88 milijuna eura, a da pritom ima još oko 270 milijuna eura obveza prema kompanijama unutar Uljanik grupe, dobavljačima i bankama.

Nitko se oko tog zapanjujućeg podatka baš nije previše uzbudio, ali je zato reagirala Uprava Uljanika tvrdeći da je to najobičnija podvala i laž i da je to politikantska rabota tko zna u čije ime i za koje interese?!?

Pa da bi zaustavili te i takve prljave insinuacije, Uprava najavljuje sudske tužbe i restrukturiranje posrnulog brogradilišta nastavlja očito u sudnicama. No, kako znamo da kod nas ipak institucije „rade svoj posao“, ne bi nas začudilo da se iste pojave i pred njihovim vratima i provjere što je od svega toga istina. Zvali se oni USKOK, PNUSKOK, DORH ili MUP.

A za to vrijeme elitne internetske postrojbe zadužene za glancanje lika i djela predsjednika IDS-a i gradonačelnika Pule, bez da ih je itko išta pitao, brane svog Velikog Vođu, tvrdeći da ne živimo u vremenu socijalizma kada su političari i gradske vlasti Pule postavljale direktore i Upravu Uljanika.

Dakako i glupim je vrapcima s navoza brodogradilišta jasno da gradonačelnik Boris Miletić nema nikakve veze s financijskim krahom brodogradilišta i da se njegova odgovornost eventualno može propitkivati samo oko zapošljavanja stranačkih kadrova i uljebničkih sljedbenika.

Ali, tako, uostalom, rade sve stranke u Hrvatskoj i to nije, jelte, nikakav grijeh, a kamoli nečasno djelo! Uostalom, na taj način i umrežavaju stranačku kadrovsku politiku, kojoj je jedina svrha zapošljavanje vlastitih članova i simpatizera na pojedinim radnima mjestima. Ništa tu nisu bolji ni HDZ, ni SDP, koji u ovom četverogodišnjem lokalnom mandatu, čini se, ipak ne stanuju u Puli.

Neočekivani kandidat za predsjednika IDS-a

No, dok se gradska oporba u Puli već mjesecima trudi konačno spoznati gdje im je glava, a gdje, da oprostite, političko dupe, mangupi iz redova vladajućih odlučili su javno podignuti svoj glas. Rogoboreći mjesecima, možda i godinama unutar svoje stranke, konačno su smogli građanske hrabrosti da sa pričama o manjku demokratičnosti u stranci istupe u javnosti.

„Odlučio sam se kandidirati za predsjednika IDS-a jer smatram da smjer kojim ide naša stranka nije dobar i jer mislim da moramo odmah nešto konkretno mijenjati!“, kaže mi ugledni član stranke i kandidat koji me moli da još samo tri dana ostane anoniman, a sve kako bi u tajnosti uspio sakupiti dovoljan broj potpisa za predsjedničku kandidaturu na predstojećem „valentinovskom“ Saboru stranke.

„Znam da je ovo moja borba sa vjetrenjačama i da u našoj stranci po isprobanom receptu oko toga vladaju cenzura, tišina, muk, a onda kreće strah, panika i cinkanje!“, govori odlučno potencijalni kandidat.

„Imam dojam da se koristite medicinskom i parapsihološkom, a ne baš političkom terminologijom?“, propitkujem kandidata koji je naivno pomislio da bi možda i on mogao postati novi Dragi Vođa.

„Nažalost, moje kolege u stranci je, samom pomišlju da se netko može usuditi biti toliko drzak i kandidirati za predsjednika IDS-a nasuprot Velikom Vođi, zahvatila paranoja! A uzrok tome je u njihovom ponašanju i strahu koji iz toga proizlazi!“, kaže moj sugovornik.

„Znate, kao podobni novinar educiran na susretima 'S gradonačelnikom na kavi' ja bi mogao pomisliti da vi aludirate na potpuni nedostatak demokratičnosti u vašim stranačkim redovima? Što, oprostite mi, djeluje naprosto – nemoguće?!?“, spuštam na zemlju hrabrog stranačkog disidenta. 

„Na sve moguće načine opstruiran sam u postupku legalne kandidature za mogućeg novog predsjednika stranke. Znam da je to nemoguća misija i da će svi oni koji mi daju potpis kao kandidatu, biti proglašeni protivnicima stranke i da će pojedinci zbog toga možda i ispaštati. Ali zaista je bilo dovoljno šutnje i ja i neki moji kolege u stranci zajednički smo zaključili da je krajnje vrijeme  da se sa istinom izađe u javnost!“, uvjeren je hrabri potencijalni lider novog doba, znajući u sebi unaprijed da je izbor već obavljen. I da će glasovanje na Saboru stranke bit tek najobičnija formalnost, potvrđena aklamacijom i poniznim klimanjem lobotomiranih glava.

Di su bili kad je grmilo...

„Ne mislite li da je to vaše iznošenje prljavog stranačkog rublja zakašnjelo, jer nameće se pitanje 'di ste bili kad je grmilo'?“, pitam probuđenog dičnog istarskog sokola sa naknadnom javnom i građanskom hrabrošću.

„Govorili smo, ali nas nitko nije slušao, a te su kritike unutar stranke zahvaljujući dežurnim stranačkim virtualnim operativcima i momcima za specijalne operacije na terenu, bile zataškavane. Ali sad je toga više dosta!“, odlučan je predsjednički kandidat, spreman i ideološki i poginuti za renesansu stranke. A koja se, zbog  kako sami tvrde - sjajnih rezultata - ne želi mijenjati niti na vrhu niti od dna, mada on smatra da to nije dobro. Kako za stranku i njezinu unutrašnju demokratičnost, tako ni za grad Pulu i Istru u cjelini. „Od Muggie do Preluke!“, rekli bi „veli Istrijani“.

Dakako, objektivni promatrač mora pohvaliti revolucionarni potez biranja predsjednika između dva kandidata. Dobro je to za demokraciju! Ma koliko pobjednik već unaprijed bio poznat. Nema sumnje da će fiducijari stranke, njih više od dvije stotine, znati na Saboru stranke IDS-a idućeg vikenda izabrati boljeg kandidata! Sasvim objektivno, realno i bez ikakvih pritisaka sa strane. Baš onako, kako se i uvijek u redovima najpopularnije i najjače stranke na poluotoku biralo. Na Valentinovo, dan međusobne ljubavi. (Damir Strugar)

Povezane vijesti

Najnovije vijesti