Da bih spasio bolnicu, postavio sam se kao zapovjednik
"Da sam ugasio svjetlo i stavio ključ u bravu bolnice stare gotovo 130 godina ja i svi moji bližnji mogli bismo jedino spakirati kufere i zauvijek otići iz Rovinja. Srećom, Finci su me naučili kriznom managementu i uspio sam u samo godinu dana od gubitaša stvoriti ustanovu koja radi s dobiti i solidno funkcionira.” Riječi su to 35-godišnjeg Rovinjanina doc. dr. Marinka Radea koji je sa samo 32 godine krenuo u ravnateljsku avanturu za opstanak rovinjske Bolnice za ortopediju i fizikalnu terapiju “dr. Martin Horvat” u koju je “sletio” nakon gotovo petnaestogodišnjeg prikupljanja znanstvenog, stručnog i životnog iskustva diljem Europe i uspio!, piše Jutarnji list.
Dokazao je da se i u hrvatskom zdravstvu ipak “može nešto napraviti”. Bolnica danas radi bez gubitaka, surađuje s talijanskim bolnicama, Amerikanci uređuju krajobraz, ravnatelj vodi znanstvene projekte u Londonu i finskom Kuopiju... Uz to dobiva i svjetske znanstvene nagrade....donosi Jutarnji.
“Stanje u bolnici bilo je doslovno ‘ajme majko’. To je bio možda najgori trenutak mojeg života. Došao sam u bolnicu koja me ne želi jer je funkcionirala na mnogo internih dogovora i interesa. Sve je bilo posloženo tako da zaposlenicima ‘ne bude teško’. Sad dolazim ja izvana neopterećen zbivanjima u bolnici i još uz to tek sam prošao tridesetu. Situacija je za mene bila, što bi Istrijani rekli, ‘krepat ma ne molat’. Gubici su bili ogromni, liste čekanja nepostojeće. Sve je govorilo da je bolnica na izdisaju. Shvatio sam da je riječ o krizi i da način vođenja bolnice mora biti autoritativan ako je namjeravam spasiti”, objašnjava doc. dr. Rade svoju taktiku izvlačenja bolnice iz nevolja, piše Jutarnji.
“Onaj tko preuzima bolnicu u takvom stanju mora se postaviti kao ‘zapovjednik’ i tu ne može biti puno demokracije. Ono što se mora mora se jer nema mnogo vremena ono je zapravo već isteklo jučer. No taj isti zapovjednik mora preuzeti i punu odgovornost. Članovima upravnog vijeća bolnice jasno sam rekao da imaju moju ostavku na stolu i da mogu otići kad to od mene zatraže. U početku sam mnogo napravio na autoritativan način, na što se u bolnici nije gledalo blagonaklono. Pokušao sam zaposlenicima objasniti da se u trenutku kriznog upravljanja mora tako raditi, ali teško je to prolazilo. Krenula je nova sistematizacija, spojili su se odjeli, došli su novi ambiciozniji šefovi, novi pravilnici... Zanimljivo je bilo da bolnica nije radila dovoljno posla da se pokrije mjesečni limit, ali je zato bilo prekovremenih kao u priči”, opisuje doc. dr. Rade svoje prve korake u novoj radnoj sredini za Jutarnji list.
