Prvi muzej hrvatskog rock'n'rolla uskoro u Puli?

Pomalo je nezamjećeno prošao prilog „Imam problem“ novinara Hrvatske televizije Branka Biočića u prekjučerašnjoj emisiji „Dobro jutro, Hrvatska“ na prvome programu nacionalke. Dakako, srijeda je radni dan - za one sretnike koji posao imaju – a za televiziju, zasigurno neatraktivan termin u devet ujutro nije pripomogao nastojanju da se široj javnosti predoči ova za sve nas prevažna tematika, a pomalo sramotna za čelnike Pule koji su često brzi u naglašavanju da je Pula jedan od najpoduzetnijh hrvatskih gradova – a onda nisu u stanju 30 godina odati dužno poštovanje svojim zaslužnim sugrađanima.

Pritom ne mislimo samo na Đosera već i na Matu Parlova, najvećega hrvatskog sportaša 20. stoljeća, čiji već izrađeni spomenik godinama skuplja prašinu u jednom podrumu te se pulske gradske vlasti očito ne mogu dogovoriti same sa sobom gdje bi ga postavile (baš „poduzetno“, zar ne?)

No, krenimo redom. Godina na izmaku trideseta je obljetnica smrti legende hrvatskoga rock'n'rolla, pjevača i lidera pulske rock skupine „Atomsko sklonište“ Sergia Blažića-Đosera. Ne znate tko je Đoser? „Treba imat' dušu“ – „Kraljica cigana“ – „Mutna rijeka“ – „Pomorac sam majko“ – „Paleni vozači“ - „Umro je najveći mrav“... sve su to hitovi jednoga od najvećih glazbenih sastava s ovih prostora, „Atomskog skloništa“, a proslavio ih je upravo Đoserov veliki glas i talent te originalan, za ona vremena jedinstven scenski nastup u poderanoj odjeći i s koferom pored sebe kao prognanik s planeta (tijekom koncerta popularnih „Atomaca“ nije bilo najava pjesama niti zahvaljivanja publici).

Poznato je da je Đoser tijekom čitave svoje prerano okončane glazbene karijere bolovao od teške bolesti, ali se dosljedno, kao prava ikona domaćeg rokenrola, nikada nije predavao te je, iako teško bolestan, nastavio voditi borbu s bolešću do zadnjega daha, održavajući pritom stotine koncerata godišnje te snimajući čak pet studijskih albuma.

Trideset godina kasnije i pulske se Gradske vlasti ne mogu baš pohvaliti da su iskazale zahvalnost prema pokojnome Đoseru, čovjeku koji je upravo najzaslužniji što je Pula brendirana kao rokerski grad. Prije dvije godine, 28 nakon smrti, valjda ususret izborima (ma koji god bili) doslovno je preko noći niknula famozna „Poljana Sergia Blažića-Đosera“. Zapravo je riječ o tek djeliću jednoga travnjaka. No - nemojte se prebrzo veseliti– tu „poljanu“ nećete tako lako pronaći. Jer, kako je u prilogu kazao pulski glazbenik Petar Ćurić, osim što je nema na GPS-u niti na google mapama, čak ni lokalni stanovnici iz obližnjih zgrada i kuća (prvi susjedi!) često nemaju pojma da postoji takva poljana. Da apsurd bude veći, preko puta famozne „poljane“ u vrijeme je tih istih izbora „svečano srušena“ Đoserova rodna kuća te je na istome mjestu nikla – pogađate - pekarnica!

Nažalost, ni tu nije kraj ovoj groteski. U podrumu pekarnice, valjda dobrom voljom vlasnika obrta za pečenje kruha i kolača, svoje su mjesto pronašle tri zlatne ploče „Atomaca“ koje su, na inzistiranje Mladena Vojičića-Tife, bivšeg pjevača Bijelog dugmeta, donirane i tamo izvješene. U nepreglednom podrumu... jedne pulske pekarnice...

S obzirom da u Puli za pisanja ovog teksta još uvijek nije obilježena 30. obljetnica Đoserove smrti (a od 2017. preostalo je tek nešto više od 30 dana.. nada umire posljednja!), jednako kao što ni preklani nije obilježeno 40 godina „Atomskog skloništa“ - a o kipu Mate Parlova da ne govorimo... o tome su tek lokalne vlasti stvorile takvu filozofiju da to pas s maslom ne bi pojeo - u emisiji „Imam problem“ zapravo je po prvi puta javno otvorena rasprava na ovu temu.

Pulski akademski glazbenik Petar Ćurić (od svibnja član Gradskog vijeća Pule na listi Hrvatske demokratske zajednice) hrabro je progovorio te iznio niz vrlo konkretnih prijedloga i inicijativa, od kojih izdvajamo onu za prvi Muzej hrvatskoga Rock'n'Rolla u našoj zemlji, što bi bilo itekako interesantno budući da zadovoljava toliko često slušanu poštapalicu naših političara - da se radi o samoodrživom kulturno-turističkom projektu koji će privlačiti posjetitelje svih 365 dana u godini, a ne samo tijekom ljetnih mjeseci.

Nažalost, drugi dio emisije nije nastavljen u jednako dobronamjernom i konstruktivnom tonu. Uživo su suočeni pulski dogradonačelnik Robert Cvek i sadašnji pjevač i basist „Atomaca“ Bruno Langer, a njihova 15-minutna rasprava mogla bi se sažeti u dvije rečenice: „Nije istina da Pula nema sluha za svoje zaslužne sugrađane“ (Robert Cvek) i „Iza stagnacije stoji Jakovčić koji umjesto da je u Bruxellesu trebao bi biti u Lepoglavi!“ (Bruno Langer).

Razgovor Branka Biočića s Petrom Ćurićem pogledajte u nastavku, a debatu Cvek-Langer preko multimedijske usluge HRTi na web-stranici hrti.hrt.hr.