Briselsko kukurikanje i neprestano gradsko kopanje

Konačno je radost zavladala na licima nenapaćenog istarskog naroda kada se Vječni Vođa oglasio s političkom inicijativom iz glavnog grada Europe za okupljanjem „Kukuriku koalicije No. 3“! Naime, vispreni je čovik iz naroda - Ivan Nino Jakovčić – predložio svenarodno okupljanje lijevo – liberalne koalicije za predstojeće parlamentarne izbore.

Dakako, osim želje za svrgavanjem aktualne vlasti i pobjedom nad HDZ-om, aktualni se europski parlamentarac time kandidirao i za novi briselski mandat, jer je sasvim razvidno da bez pomoći SDP-a, on neće moći i ne može idućih pet godina vrijedno raditi u najvećem predstavničkom domu razvijenih i malo manje razvijenih europskih naroda.

Naravno, Jakovčiću treba odati priznanje da je jedan od najaktivnijih europskih parlamentaraca, da je kao rođen za tu funkciju, da priča perfektno pet jezika i da poznaje zaista utjecajne ljude širom Europe. Drugi je problem što iz naše vizure mi niti od njega, niti od bilo kojeg hrvatskog parlamentarca, a niti od svih skupa sedam stotina briselskih deputata, nemamo ama baš nikakve koristi! No, kako bi rekli naši domaći, dobri i pošteni Istrijani: „Neka je naš čovik u temu vrajžemu Briselu!“ Mada neki članovi IDS-a, koji više nisu na bitnim političkim pozicijama hrabro u kafićima kažu: „Nino nam je daleko od očiju i daleko od srca! Šta imamo mi više od njega?!?“

Od Bruxellesa do Bulevara

I dok su jedni u Bruxellesu tobože narodni poslanici, gdje marljivo odrađuju svoj posao za plaćicu od skromnih 8.000 eura mjesečno, (a time osiguravaju i dodatni posao za nekoliko svojih malih činovnika bez okusa, boje i mirisa u lokalnoj ispostavi u Puli), drugi su do koljena u blatu na brojnim gradilištima širom Pule.

Tek što sam pisao o tome da nam lokalni gradski i regionalni novinski bilten, napeto poput televizijskih sapunica, svakodnevno servira plaćeni itinerer započinjanja brojnih raskopavanja cesta, zakopavanja kojekakvih cijevi i drugih mega – graditeljskih zahvata u našem gradu (koji nikad neće biti glavni grad Županije Istarske), kao grom iz vedra neba zatekla me vijest o novom graditeljskom pothvatu!

Ne, nije to ako ste pomislili pranje šporkog zida koji uljepšava upravu gradskog „Vodovoda“! Niti je to ravnanje legendarnih zvečećih šahtova na Bulevaru. Nije to ni uređenje i postavljanje novih pločica pred Europskim uredom na razrovanom i devastiranom pulskom Korzu. Ne radi se ni o uređenju grbave Kandlerove ulice i još grbavije pulske Rive. Nije to ni uređenje katastrofalnog pločnika Ozad Arene. Nije to ni farbanje željezne hrđave ograde oko Arene.

Nije to ni izgradnja nužno potrebna barem dva-tri parkirna mjesta pred ulazom u glavnu pulsku Poštu! U koju bijesni građani dolaze po preporučena pisma, za koja im žute ceduljice revnosno ostavljaju poslom pretrpani jadni i izluđeni pulski poštari. A za koja onda čekaju satima pred nenormalnim redovima na šalterima pošte, a za koje im vrijeme nemilosrdni Pauk, u vlasništvu Pula parkinga, marljivo odnosi auta!

Dakle, ne radi se o pobrojanom! I nije se gradska, lijepo i dobro plaćena birokracija, uhvatila u koštac s tim radovima. Ne, ona je manirom velikih vizionara i neimara, krenula u izgradnju dječjeg igrališta na Pragrandeu. A istodobno gradi i dječje igralište na Vidikovcu. A izgradila je nedavno dječje igralište i na Valdebeku. A napravila je i nema tome puno i raskošnu stazu za djecu skejtere na parkiralištu Rojca. Koja je uglavnom prazna i nije baš često popunjena lokalnim skejterima, a iz kojeg razloga, nije nam poznato.

Dakako, nije se, ta i takva, gradska, užegla i prijesna birokracija udostojila, odnosno niti jednog jutra ustala i prošetala u 8 sati na vrh Vidikovca i popodne u 17 sati kad završi s poslom prelistavanja svojih važnih papira, pa da vidi na licu mjesta ogromne gužve i nepregledne kolone vozila! A koje su na popularnom rajskom brdu Pule, svakodnevno zapele zbog radova na rotoru kod križanja Medulinske ceste sa zaobilaznicom.

Spojnica od Vidikovca ka centru grada

I da je bilo samo malo zdrave pameti, vozačke kulture i operativnog razuma, netko bi iz vrha Gradske palače dao nalog Uredu za prostorno planiranje, urbanizam, komunalni sustav i koješta drugo, da pod hitno na Vidikovcu od Tehničke škole izgradi nizbrdo spojnicu dugu svega nekih 200 metara i time Vidikovac i Verudu Porat konačno direktno i najkraće spoji s gradom! Da li prema Rovinjskoj ili prema Nazorovoj ulici, sasvim svejedno! Pogotovo što je ta spojnica već odavno unesena u GUP grada Pule. No, uzalud! Nikoga za to nije briga i nitko ne razmišlja mozgom! Stoga će gužve zbog radova na proširenju zaobilaznice i rotora u Medulinskoj potrajati još mjesecima. A za to vrijeme legendarni rotor na Vidikovcu neće dočekati svoju prvu slavljeničku lopatu.

Odavno sam pisao da će onaj pulski urbanistički pročelnik koji izgradi kružni tok na Vidikovcu ući u pulsku prometnu povijest! Baš kao što je u povijesnim knjigama vječno zapisan čuveni inženjer Rudolf Urbanitzky, po čijem je projektu Pula već 1904. godine dobila tramvaj. No, teško je danas tim ljudima, stranačkim aparatčikima i po funkciji gradskim pročelnicima objasniti, kada je njima bitnije da se dodvore svom šefu gradonačelniku, nego potrebama građana Pule. A ovaj se protiv te navike ne buni! Jer prvi čovjek grada odlučuje o njihovim foteljama, sudbinama, karijerama, na kraju krajeva i o njihovim džepovima! Pa su, htjeli to ili ne htjeli, gradski pročelnici konstantno u napetom radnom strahu, koji naravno onda i ne daje kvalitetne rezultate!

A građani tek svake četiri godine zaokružuju svoje glasačke listiće. Međutim kad se jednog lijepog dana, kao u bajci, situacija promijeni i kada na vlast u najvećem istarskom gradu kao koalicijski partneri dođu sterilni istarski SDP i bezlični HDZ light – e da vidite onda kako će Pula procvjetati! S tisuću cvjetova najmanje! (Damir Strugar)