Gola Švicarka šetala gradom jer se otvara novi muzej
Limena je glazba, pod smrknutim, no ne i plačnim nebom, svirala jazz klasike uoči otvaranja novog kompleksa Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci, dajući poseban štih boemskim štandovima sa žesticama. Iza, u bivšoj ruševnoj zgradi industrijskog kompleksa Rikard Benčić stvoren je novi muzejski prostor. U toaletima su, u visini nekih pola metra od poda, zadržane crvene cigle i oronula žbuka, kao zanimljiv detalj i podsjetnik na nekadašnje stanje.
Srkali smo pivo na svježem zraku, zadovoljni činjenicom da smo prije koncerta britanske EBM grupe Clok DVA, koji se imao održati nekoliko sati kasnije u Palachu, pažnju posvetili i izložbi o Tomu Gotovcu, kultnom hrvatskom performeru koji je preminuo 2010. godine. Obzirom da je bio poznat po korištenju vlastitog golog tijela u umjetničke svrhe, njemu u čast to je 22. rujna učinila i švicarska performerka Milo Moire (34), šećući se Korzom samo s naočalama na glavi i natpisom "Ovo nije gola žena".
Dok smo stajali ispred Benčića, prošla je pokraj nas u Evinom kostimu, praćena hordom znatiželjnika s mobitelima, a mi smo samo slegnuli ramenima. Naletjeli smo nešto kasnije na nju i u Palachu, i to odjevenu, ali nismo stigli popričati jer je tonac sve u prostoriji zamolio da izađu, kako bi mogli obaviti još jednu probu. Bi li promijenio mišljenje da je Milo strastveno rastrgala košulju? Vjerojatno bi joj u naletu indignacije odgovorio: "Pih, pa kao da to već nisam vidio!"
Zanima li vas izvještaj o Milinoj šetnji Rijekom u njenom golišavom izdanju, djelomično cenzuriranu verziju pronađite na portalu Index ili 24sata, njene necenzurirane slike iz drugih gradova ovdje, a bude li vam neugodno, samo ozbiljno shvatite to što piše na tijelu: "Ovo nije gola žena". Inače, u samom Benčiću okupila se hrvatska kulturna krema, posebno ona lijeve orijentacije, pa su se tako mogli vidjeti Rade Šerbedžija, Vojko Obersnel, bivši glavni urednik Novog lista Branko Mijić, koji se zapričao sa Šerbedžijom, zatim Valerij Jurešić, izdavač nekad popularnog pop magazina Nomad, kao i Mirjana Rakić. Od Istrana bili su tu Alen Floričić, koji je svojedobno Hrvatsku predstavljao na Venecijanskom bijenalu, te nezaobilazni pulski performer Pino Ivančić.
No, vratimo se koncertu Adolphusa Newtona i njegovih kolega, poznatijih kao Clock DVA, cyberpunk i electronic body music (EBM) legendi iz Sheffielda. Dakle, na spomen EBM-a, prvo što ti pada na pamet su Belgijanci Front 242, onda Cabaret Voltaire i treći bi bili Clock DVA, iako se fanovi In The Nurseryja - njih 15 u cijeloj Europi - s tim se poretkom vjerojatno ne bi složili.
"Buried Dreams" i "Man Amplified", briljantni albumi grupe Clock DVA, nakon stanke koja je trajala cijelu drugu dekadu 80-ih, označili su uvođenje mračne, ali ritmične i plesne elektronike u tada još uvijek živ i zdrav dark/gothic žanr. Zbog toga su meni osobno, kao fanu starog darka i gothica, puno bliži trance i srodni techno pravci, nego gothic-metal.
Clock DVA - u sastavu Adolphus Adi Newton, Shara Vasilenko i Maurizio Tez Martinucci - privukli su u Palach uglavnom hrvatsku publiku. Uz lokalce, bilo je tu dosta Zagrepčana te nešto Istrana, a najbolje su, kao što se i moglo očekivati, bile prihvaćene stare stvari s albuma "Buried Dreams". Sve je bilo popraćeno efektnim video projekcijama i vizualnim intervencijama. I naravno, čim su završili, prva stvar koju je, očito dobro upućeni ili instruirani DJ pustio, bila je- Lock the target, bait the line, spread the net, then catch the man". (Tekst i foto: Kristian Stepčić Reisman)
