Mate Parlov i Sveti Teodor u aferama
Ne možemo mi bez afera! Ni kao država, ni kao društvo, ni kao obični ljudi. Iz dana u dan svjedočimo novim aferama. Kao da ih netko izmišlja i proizvodi kao na tekućoj vrpci. Pa je tako najnovija, ovaj put iz sfere kulture, dotakla i Pulu i Brijune. Ili Brione, kako se oni ipak originalno zovu.
Nakon što nemušta pulska gradska vlast nije uspjela pronaći adekvatno mjesto za postavljanje spomenika Mati Parlovu (a mjesto se gradskim birokratskim slijepcima nudi samo od sbe, tik pred nosom , preko puta kafića „Mate“ na Korzu) , nova se afera oko legendarnog boksačkog šampiona podigla oko kazališne predstave s njegovim imenom. I to, kakve li ironije, baš na devetu godinu od njegovog odlaska u vječnost!
Naime, kazalište „Ulysses“, odnosno njegovi čelnici, Rade Šerbedžija i Duško Ljuština, namjeravali su ovog ljeta prirediti predstavu o velikom šampionu ringa. Redatelj predstave trebao je biti Puljanin Aleksandar Švabić, glavnu ulogu trebao je odigrati proslavljeni filmski glumac Slavko Štimac, a premijera je zakazana za 12. kolovoza na Malom Brijunu .
Što kaže Matin sin Matko?
Međutim, kao grom iz vedrog neba odjeknula je vijest da Matina supruga Laura Parlov nije dala suglasnost da se predstava odigra pod imenom „Mate Parlov“. Pa će se predstava odigrati, kako se najavljuje, pod nazivom „Doručak šampiona“. Naime, Laura Parlov zaštitila je Matino ime u kulturne, sportske i druge svrhe.
- Nismo mi bili protiv predstave, već su nas organizatori doveli pred svršen čin! - objašnjava nam spor oko predstave sin Matko, dok s njim pijuckamo kavicu u kafiću koji je ukrašen slikama iz sportskog života njegova oca.
- Kod nas su se pojavili Rade Šerbedžija i redatelj predstave i samo nam rekli da predstava ide i da je to gotova stvar i da se zove „Mate Parlov“. Mama se jako naljutila, jer je smatrala da su nam se trebali javiti ranije, da bi to bilo pristojno i kulturno i da bi im i mi kao obitelj možda mogli ispričati nešto što bi im bilo korisno i dobro za predstavu. Ovako to je bila njihova jednostrana odluka i mama je zatražila da se pravno zabrani da se pod imenom „Mate Parlov“ održi predstava! – kaže mi Matko Parlov.
Dakle, predstava nije otkazana, nego će se odigrati pod imenom „Doručak šampiona“, a bit će samo nadahnuta životom velikog boksača, no neće biti riječ o njegovoj strogoj biografiji.
Gradsko-ulična afera
S druge pak strane ovih smo dana bili svjedoci i malo manje, nazovimo je gradsko- ulične afere. Naime, nedavno je svečano otvoren Prolaz Svetog Teodora. To je cesta spojnica koja spaja grbavu Kandlerovu ulicu sa još grbavijom Rivom. Ovaj hvale vrijedan graditeljski pothvat omogućit će rijekama turista da iz užeg gradskog centra imaju direktni vizualni i fizički kontakt sa Rivom i pulskom marinom.
No, ne bi sve bilo kod nas u Puli u redu, da nešto ipak nije u redu! Naime, dežurni dušebrižnici zamjerili su gradskoj upravi da je prolaz Svetog Teodora urađen, a da se nije uopće vodilo računa o osobama sa invaliditetom. Koje očito je, neće moći stepenicama prebroditi navedeni prolaz. Pa njima za spoj Kandlerove ulice i Rive ostaje pedesetak metara dalje prolaz pored crkvenog zvonika i blagopočivajućeg bivšeg restorana „Delfin“.
Kome je smetalo agresivno drvo?
A prije toga, isti ti dežurni gradski drekavci, digli su kvazi galamu što je u tom prolazu posiječeno prastaro i polutrulo drvo olinjale paulonije, jer da je ono bilo jako vrijedno, da ne kažem – dragocjeno. Pogotovo valjda kada su njegove suhe grane padale po glavama prolaznika i ranije tamo parkiranim automobilima.
No, kada su kompetentni stručnjaci za hortikulturu rekli i ustvrdili da se radi o agresivnom drvu, jednoj vrsti drva nametnika koje svojim korijenjem podriva cestu, stvari su bile i lacima kristalno jasne!
No, tu naravno nije bio kraj! Jer vrlo se brzo priča okrenula u aferu unutar afere, odnosno u trač da je drvo uklonjeno sve kako bi se navodno pogodovalo vlasnici novootvorenog „Muzeja maslinovog ulja“. A kojoj je drvo svojom smolom i kiselinom, otpalim lišćem i suhim grančicama te bobičastim plodovima, prljalo ulaz u sami Muzej, te kako je ona dobro povezana sa gradskom vlašću. A koja joj je brzopoteznom noćnom sječom natrule paulonije, odmah izašla u susret.
Bi šta bi, a na mjestu nikad prežaljene posječene paulonije, postavljena je šest metara visoka magnolija. Time je vuk ostao sit, a ovce na broju da i dalje bleje gradom.
Nedostaju kamene vaze
No, kad se već digla velika graja oko zelenila i ukrasnog bilja, sasvim bi logično bilo oplemeniti Prolaz tog nepoznatog nam Svetog Teodora velikim kamenim vazama u kojima bi bile zasađene masline. Pa bi i one dale dignitet friško otovorenom „Muzeju maslinovog ulja“. Trošak bi po meni zajednički trebali snositi Grad Pula i vlasnica „Muzeja maslinovog ulja“, a desetak ili dvadesetak maslina u kamenim vazama dale bi sasvim novu vizuru spojnici gradske Rive sa jednom od najprometnijih pješačko – turističkih ulica u Puli. (Damir Strugar)
