GLADIJATOR DAMIRA STRUGARA

Pula javni teatar gradskih apsurda

3
Damir Strugar
Damir Strugar

Iako sam rođeni Puležan, nisam neki zaluđeni lokal patriota. Pokušavam biti realan, objektivan i vjerodostojan dok govorim o prednostima i manama života u našem malom ili velom mistu. Ovisno kakvim ga već osobno doživljavate.

Muzej maslinovog ulja i Mate Parlov

Pa me tako uvijek iznova fasciniraju apsurdi kojima svaki dan svjedočim. Pula, recimo, ima Muzej maslinovog ulja ali nema Muzej Mate Parlova. Mada, svi vrlo dobro znamo da Pula nikad veze s vezom nije imala s uzgojem i preradom maslina i proizvodnjom maslinovog ulja. Ali je zato Pula imala svog legendarnog sugrađana Matu Parlova, u svijetu poznatog i priznatog boksačkog šampiona bez premca. Koji nikako da u Puli dočeka postavljanje svog spomenika, a kamoli otvaranje muzeja njemu u čast.

Arheološki muzej i rđava ograda oko Arene

Ali zato Pula ima svoj Arheološki muzej koji upravlja Arenom. I koji u toj Areni već nekoliko godina organizira atraktivne „Gladijatorske igre“, veliku turističku i zabavnu ljetnu atrakciju,  za što im svakako treba čestitati.

Ali isti taj Arheološki muzej nema potrebe, petlje, znanja ili smisla konačno ofarbati željeznu rđavu ogradu s kopljima koja okružuje Arenu. I koja je zadnji put obojana, čini mi se, kad je u Arenu na projekcije filmova još dolazio Josip Broz Tito.

Trg kralja Tomislava i spektakularni kružni tok

Pula gradi velebni Trg kralja Tomislava koji sav blješti od stotine četvornih metara popločenog bijeloga mramora, ali nema novca, smisla ili očiju da netko primijeti da treba asfaltirati razrovane ceste i pločnike oko Arene. Koju kao spomenik nulte kategorije godišnje obilazi po nekoliko stotina tisuća stranih i domaćih turista. A u kojim rupama, tu i tamo, svako malo netko i iščaši nogu.

Ima Pula i spektakularni kružni tok na ulasku u grad koji noću svjetli kao Betlehem ili Eifellov toranj. I koji je netko platio više od 80 milijuna kuna. Ali istodobno nije u stanju izdvojiti za nekog Muju i Hasu par tisuća kuna i dati im nalog specijalnim alatima (mistrijom, fandlom i macolom) betonirati i poravnati točno 15 šahtova koji uporno već godinama klopoću kada se glavnim gradskim Bulevarom iz središta grada automobilom uputite u smjeru Verude ili Stoje.

Najprljaviji zid u Istri

Ista, ta i takva Pula, ima prekrasne i uređene brojne parkove, možda najljepše u Istri. Objavljena je o njima i sjajna i raskošna foto-monografija. No, istodobno se upravna zgrada gradskog Vodovoda ponosi najprljavijim zidom u gradu, a možda i u cijeloj Istri. I uporno prkosi medijima što tu sramotu periodički javno objavljuju i prezentiraju građanima na uvid. Fali im, kažu, sponzor za kantu Jupola da tu šporkicu ofarbaju...

Posjeduje Pula i prekrasnu zgradu glavne Pošte, koja je arhitektonski zasigurno najljepša zgrada od svih poštanskih zdanja u zemlji. Polovica zgrade iznajmljena je Mirovinskom zavodu. Ali u drugoj polovici danima već vladaju takve gužve na šalterima, da ja ne znam slično mjesto u Hrvatskoj na kojem su ogromni redovi od jutra do večeri, a repovi ljutitih građana čekača protežu se metrima i metrima bez kraja. Sve tamo do kapije brodogradilišta „Uljanik“.

Zeleni koji nikada nisu zasadili niti tri ciklame

Nadalje, ima Pula i radno angažirane zelene aktiviste. Čak jednu stranku i jednu udrugu. Ovi prvi zovu se „Stranka Zelenih“, a ovi drugi nose naziv „Zelena Istra“. I jednim i drugima glavno je obilježje da nikada u svojem javnom djelovanju nisu zasadili niti tri ciklame, dvije fotinije ili jedan čempres. Ali javno gunđaju o svemu i svačemu.

Prve vodi nekakav živahni starčić od 80 ljeta, kojem su liječnici preporučili da se zbog očuvanja zdravlja više posveti unucima. Druge vodi nekakva opasna ženska kojoj je zadatak plaću opravdati argumentom galame, a ne ozelenjivanjem grada. Sve u svemu ni jedni ni drugi neće se baš prihvatiti motike i zasukati rukave. Jer to, kažu oni mudro, nije njihova svrha! Što je i sasvim logično. Lakše je javno mlatiti praznu slamu, no konkretno vlastitim rukama saditi ukrasno bilje ili zelenu travu...

Ima Pula i braću Radin

A ima Pula recimo i braću Radin. Političare od formata i kalibra! Ne braću Radić, ne brkajte pojmove! Pošteno treba reći, braća Radin nisu članovi vladajuće stranke. Ali su, bok i bogme, na svim mogućim listama IDS-a. Stariji je brat Furio javnosti poznat kao veteran Sabora. Koji se nakon 25 godina šutljivog, nenametljivog i samozatajnog grijanja saborske klupe, malkice prodao HDZ-u, a koji ga je zauzvrat proglasio potpredsjednikom Sabora.

Mlađi je brat Fabrizio, u Puli među običnim ljudima i urbanim Puljanima potpuni anonimac, iako je zadnjih desetak godina bio dogradonačelnik Miletića, oktroiran od strane manjinskih Talijana. Nikad o njemu ništa nisam čuo. Dosta je povučen i poprilično šutljiv. Sada mu je više dojadilo raditi teške poslove u Gradu, pa je otišao biti istarskim dožupanom. Tamo će sve učiniti za istarske Talijane!

A i županu Flegu će pomagati, ako ga, recimo, predsjednica Kolinda imenuje naprimjer svojim osobnim izaslanikom na obilježavanju eventualnog pomirbenog Dana istarskih fojbi ili koncertu Renata Zucchera u Areni.

Ima, dakle Pula! Nema šta nema... Svašta ima... Blago si ga svima nama... 

Povezane vijesti

Najnovije vijesti