Država daje odštete vlastitim građanima, a sve to mi plaćamo!

Često govorimo kako nam je u Hrvatskoj pravosuđe neefikasno, kako se pojedini sudski sporovi vuku  godinama i kako je težak i skup put do pravde. Mnogi pravnici i odvjetnici objašnjavaju ljudima kako pravo nije isto što i pravda. Cinici zaključuju kako pravde ima samo u kaubojskim filmovima. Fatalisti dodaju da je to istina, ali samo ako u tim westernima nema Indijanaca. U različitim medijima objavljuju se skandalozne priče o suđenjima koja traju deset, 20 ili čak i 30 godina. Snimaju se o tome brojni, čak i potresni dokumentarni filmovi.

Psiholozi tvrde da živimo u vremenu u kojem svaki čovjek traži nekakvu svoju pravdu i pravnu zadovoljštinu, ali pitanje je hoće li je i kada uopće naći? Statističari dodaju da je u ovom trenutku u Hrvatskoj oko milijun aktivnih sudskih sporova. Suci govore da su pretrpani poslom i da oni ne mogu razriješiti sve probleme kojima je opterećeno naše društvo. I dok svi govore, nove i nove tužbe zapljuskuje naše „Palače pravde“, a presude koje se donose izazivaju polemike i brojna javna negodovanja.

Pa se naši građani nezadovoljni sudskim presudama obraćaju Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu, nadajući se da će tamo ostvariti ono što očekuju i satisfakciju kakvu nisu mogli dobiti u Hrvatskoj. Statistika kaže da se svakodnevno donose presude u korist naših građana koji su podigli tužbe protiv Hrvatske i kojima se isplaćuju visoke novčane odštete. Ako prosjek ne laže, dnevno građani Hrvatske dobijaju sudske sporove protiv matične zemlje i obeštećenja u iznosu od po 20.000 eura.

Dug put do europske pravde

Tako je nedavno na stranicama suda u Strasbourgu objavljena i presuda u kojoj su akteri građani Pule. Naravno, presuda je u domaćim medijima prošla potpuno nezapaženo, mada je više nego indikativna i poučna kako se mali građanin mora boriti za svoja prava protiv velike i moćne države i njenog aparata, koji često radi upravo protiv svojih građana.

Naime, prije otprilike pola godine, odnosno 6. listopada 2016. g. Europski sud za ljudska prava donio je presudu kojom je dodijelio tužiteljicama S.L. i J.L. (identitet tužiteljica je odlukom Suda zaštićen) naknadu štete zbog povrede njihovog prava na mirno uživanje prava vlasništva, a koju povredu je utvrdio svojom ranijom presudom od 7. svibnja 2015.

Naime, dana 7. svibnja 2015. g. Europski sud za ljudska prava donio je presudu kojom je utvrdio da je tužiteljicama povrijeđeno pravo na mirno uživanje prava vlasništva, jer Centar za socijalnu skrb u Puli nije na odgovarajući način zaštitio njihovu imovinu. Naime, podnositeljice (tada maloljetne) su do 2001. godine bile vlasnice kuće u Puli, koju su na njihovo ime kupili njihovi roditelji. Njihovi roditelji zapali su u financijske poteškoće te ostali bez ikakvih prihoda, a otac je otišao na odsluženje zatvorske kazne. Zbog toga su njihovi roditelji odlučili tu kuću zamijeniti za stan u stambenoj zgradi, te su se radi dobivanja potrebne suglasnosti obratili Centru za socijalnu skrb u Puli. Centar je to odobrenje dao, te je u konačnici ta kuća zamijenjena za stan u stambenoj zgradi, pripadajuću garažu i određeni novčani iznos.

Europski sud za ljudska prava je utvrdio da je Centar dao odobrenje za sklapanje tog ugovora, iako iz svih okolnosti slučaja proizlazi da je vrijednost kuće bila veća od onoga što su tužiteljice dobile zauzvrat. Centar međutim nije zatražio mišljenje stručnjaka o vrijednosti tih nekretnina, niti je izašao na lice mjesta da provjeri stanje zamijenjenih nekretnina.

Nakon donošenja te prve presude, Europski sud je nastavio postupak u odnosu na zahtjev tužiteljica za naknadu materijalne štete, te utvrdio da su zamjenom nekretnina tužiteljice bile oštećene za 300.000 EUR, te je taj iznos dosudio tužiteljicama, kao i troškove postupka u iznosu od 6.000 EUR. Na kraju svega nameće se kao zaključak nekoliko pitanja.

Hoće li uopće za ovakvu međunarodnu pravnu blamažu netko i odgovarati? Hoće li državni činovnici svojim novcem isplatiti iznos sudske presude koji je sud u Strasbourgu dosudio? Hoće li im država možda omogućiti podizanje povoljnog kredita u nekoj domaćoj banci kojima bi oni pokrili taj iznos koji će se morati isplatiti oštećenim građankama? Odgovore naravno da znate! Sve te troškove, u konačnici zbog tuđih grešaka, platit će, naravno, građani Hrvatske, kao što su i sve dosada. Pravno je to tako,a o pravdi će se još dugo pričati i pisati...