150 hdz monika fbcover
the swans

Bili smo na koncertu na kojem su se dijelili čepovi za uši

0
Michael Gira
Michael Gira

Imati na albumu desetak stvari s prosječnim trajanjem od preko deset minuta i jednu jedinu slušljivu od nekih pet minuta, i onda baš nju ne svirati na koncertu - to može samo Michael Gira iz Swansa. Biti autor jednog od najvećih alter-hitova s početka devedesetih - notorne Love of Life, pa onda ju izbrisati s playliste za vjeke vjekova, to isto tako može samo genij ili kockar kojeg ne briga ništa osim vlastitog koncepta. A vama ako se ne sviđa, tko vam je kriv i znate gdje su vrata. Dvostruka i s predprostorom.

Američke noise legende promovirale su 27. ožujka u riječkom Pogonu kulture (bivšem Stereu) album The Glowing Man iz 2016. godine, hipnotičku epopeju ciljano stupnjevane buke i ponavljanja, koja završava u bolnoj ekstazi, tjelesnoj i mentalnoj. Za one kojima je to previše, na ulazu su se dijelili čepovi za uši, a metafizičkoj patnji bili su izloženi samo oni koji su se potrudili pročitati tekstove prije dolaska na koncert.

Za ilustraciju navodimo riječi pjesme Cloud of Forgetting: Walking, Counting, Breathing, Reaching, Breathing, Reaching, Leaving, Reaching, God, oh God, I'm Leaving, I'm Leaving, Surrender! Take us! Take us! The sun, A son, A child, A son, I see us, Take us! Save us! Children: I am blind, I am blind, I am blind.

Na Swanse sam prvi put naletio sredinom devedesetih godina, preko kultne emisije Damira Tiljka Izvan struje. Love of Life odmah se uvukla pod kožu. Radi se o jednoj od onih pjesama koje kad čuješ, ostaju zauvijek negdje zabilježene u podsvjesti, a hipnagogični spot tome samo daje dodatnu notu. Ali niti jedan album The Swansa nisam mogao odslušati do kraja.

U Rijeci je samo stigla potvrda da nisam jedini. Ljudi su prilično često izlazili iz krcatog Pogona kulture na malu terasu pred ulazom, a najviše su se prevarili oni koji nisu željeli uzeti čepove za uši na ulazu. Kao, nećemo neugodno nam je, a i pravi smo rockeri, svikli na buku. Drugi razlog za druženje pred ulazom krio se u činjenici što je bend tražio zabranu pušenja, pa je time dodatno otjerao ljude. Ali čovjeku od koncepta poput Giri to se mora oprostiti.

Kako to i inače biva u bliskoj nam Rijeci, pred pozornicom su se mogli vidjeti i brojni Istrani. Bio je tu pulski performer Pino Ivančić, labinski nakladnik Zoran Milevoj, šef terminala u Bršici Davor Tominović, ekološka aktivistica Ivona Kiršić te Pazinjan i predavač na riječkom Sveučilištu Siniša Družeta. Ispričavam se nepoznatima i nespomenutima.

Pojavili su se i urednik kulture Novog lista Miljenko Marin i kolumnist Denis Romac. Pišu mediji da je ovo jedan od posljednjih koncerata Swansa. Isplatilo se doživjeti ih u Rijeci, udisati neobično topao večernji zrak pred ex-Stereom i gledati u žensku siluetu na najvišem prozoru susjednog stambenog objekta koja nam je vjerojatno u sebi psovala sve po spisku. (Tekst i foto: Kristian Stepčić Reisman

Najnovije vijesti