Priče, mitovi i legende Istre: četiri pulska slučaja

Prije nekoliko dana zapeo mi je za oko zanimljiv oglas, dirljiv do bola! U njemu doslovce piše ovo: „Istarska razvojna turistička agencija i Istra Inspirit objavili su natječaj kojim će nagraditi onoga tko ispriča autentičnu priču, mit ili legendu iz Istre. Nagrađena priča bit će nit vodilja za novi Istra Inspirit doživljaj, a najkreativniji prijedlozi bit će nagrađeni prigodnim nagradama. Kako postoji mnoštvo priča o kojima se još ne zna, Istra Inspirit poziva sve zainteresirane da podijele one koje su vezane uz bogatu istarsku povijest te da sudjeluju u kreativnom natječaju osmišljenom povodom objavljivanja nove web stranice projekta. Autori najkreativnijih prijedloga bit će nagrađeni izletom u Veneciju za dvije osobe, srednjovjekovnom večerom za četiri osobe u Svetvinčentu i privatnim razgledom Zagreba za četiri osobe radi otkrivanja priče o uspavanom zmaju i drugim legendama. Stručna komisija će prilikom odabira pobjednika uzeti u obzir sljedeće kriterije: da je prijedlog originalan i kreativan, nije izvođen u prošlosti, za istog postoji relevantan izvor te da se prijedlogom promiče kulturna baština, običaji i priče o Istri.“

Pulski poduzetnik

Odlučio sam se javiti na navedeni natječaj. Znam autentičnu priču iz Istre. Ona se odnosi na izvjesnog, kako ga nazvaše, „strateškog partnera Grada Pule“. Koji danas sasvim spokojno, mirno i čiste savjesti pijucka svakog jutra kavicu na pulskom Korzu. A iza njega je u prethodnim godinama ostala spaljena i spržena zemlja. Vjerojatno od zločestog zmaja!

„Mljekara“,“ Puljanka“, „Istra“ d.d, „Glas Istre trgovina“ a bome i „Glas Istre novine“ , sve je to otišlo u vražju mater! Potom se preskočila i Učka. Pa je na koljena financijski oboren „Novi list, a i „Zadarski list“ doživio je ekonomski potop! Neki detalji iz te priče su čudnim čudom ipak dospjeli na sud. Ali je tamo neki „uspavani zmaj“ zametnuo dokumentaciju vezanu uz predmet. Možda ju je svojim plamenim jezikom zapalio? To ne znam, ali kako onomad reče Državno odvjetništvo, ona je uglavnom tajanstveno iz predmetne fascikle nestala...

Željezničke tračnice na Rivi

A ima i onaj mit o pulskim željezničkim tračnicama na Rivi. Po tvrdnjama aktualne vlasti Riva se ne može do kraja urediti i maknuti s nje željezničke tračnice, jer se njima vlakom dovozi veliki limovi i čelične ploče u brodogradilište „Uljanik“. Po tvrdnjama nekadašnjeg pulskog gradonačelnika, vlak više nikada neće voziti Rivom zbog novo postavljene kanalizacije,  a brodski elementi se već godinama velikim kamionima dovoze u brodogradilište.

Spomenik Mati Parlovu

A tu je još i ona legenda o najvećoj pulskoj legendi Mati Parlovu. Njegov se odliveni spomenik u bronci seli već mjesecima Pulom od nemila do nedraga, mada nigdje nije ni krenuo! I to samo zato jer je visok 2 metra i 60 centimetra pa je prevelik?!?

Pa su ga lucidni gradski urbanisti namjerili smjestiti u nekakav slijepi park, bogu iza nogu! Ili pred sportsku dvoranu u kojoj Mate Parlov nikada nije boksao, jer u njegovo doba ona nije ni bila sagrađena.

Obitelj Parlov je navodno je htjela da se spomenik postavi nasuprot njegovom kafiću „Mate“ na pulskom Korzu. Ali to se tamo, smatraju pametni urbanisti i još pametniji konzervatori, ne bi uklopilo zbog visine spomenika! I to zato jer se na tom mjestu nalazi ružni i ogromni betonski okrugli stub za oglašavanje i plakatiranje, visok svega 3 metra?!?

Eto, to su te tri političke bajke bisernice koje po meni ulaze u konkurenciju za nagradni natječaj u kategoriji „Priče, mitovi i legende Istre“. Naravno da je svaka sličnost sa vladajućom garniturom u kreiranju istih sasvim slučajna i nema apsolutno nikakve veze sa stvarnošću! To nikako! U svakom slučaju ja očekujem adekvatnu nagradu!  

Vodovod

No, nažalost jedna priča je ispala iz natjecanja, jer ne zadovoljava propozicije i jer se o njoj već odavno sve zna, a zaista je po svojim obilježjima mitska i legendarna! A da se o njoj sve zna već godinama i da je tome tako, egzaktno su nas nedavno podučili gradonačelnik Pule Boris Miletić i direktor pulskog „Vodovoda“ Dean Starčić.

„U posljednjih deset godina u vodoopskrbni sustav Pule uloženo je više od 147 milijuna kuna, rekonstruiran je 71 kilometar postojećih te je postavljeno 50 kilometara novih cijevi diljem Pule i okolice da bi se kućanstvima osigurala sigurna i stabilna vodoopskrba!“ – istaknuo je ponosno Boris Miletić, hvaleći građane Pule što su izdvojili toliki novac i vodoinstalatere „Vodovoda“ što su obnovili stare i položili tolike kilometre novih cijevi. 

„Gubitak vode u vodoopskrbi predstavlja količinu vode koja je proizvedena, a nije fakturirana potrošačima!“ – ingeniozno je zaključio direktor „Vodovoda“ Dean Starčić. „Postotak izgubljene vode u kontinuiranom je padu i zaključno s 2016. godinom iznosi 21,3 posto!“ -  istaknuo je direktor „Vodovoda“ Dean Starčić, koji je naglasio kako je pulski pristup istaknut kao primjer dobre prakse i u izvješću Europske komisije u rješavanju gubitaka vode u Europi.

Naravno, obojica vrlih govornika ipak su zaboravila dometnuti da je Pula proteklih deset godina, usprkos svemu poduzetom i dalje u vrhu najskljupljeg plaćanja vode po kubiku u Hrvatskoj! Te da je ta cijena uz dodatne neophodne troškove, premašila čak 15 kuna po kubiku! Dakako, obojica su se dičnih govornika također zaboravila pohvaliti da pulski „Vodovod“ već godinama ima i najprljaviji zid u gradu Puli! A što očito nikoga od njih posebno ne tangira!

Od tog su problema prvi ljudi grada i „Vodovoda“ oprali ruke poput Poncija Pilata. Jer možda bi se njegovim čišćenjem i pranjem ipak potrošilo jako puno vode? A to bi onda definitivno pokvarilo ovu nakićenu pozitivnu statistiku i definitivno razuvjerilo Europsku komisiju da se u Puli voda štedi, a ne bespotrebno rasipa.