Treba li Cimosu vlasnik poput Palladio Finanziarije?
Pretvaranje velikog sporazuma o Cimosu u mali nesporazum, a koji će se vrlo vjerojatno u konačnici ponovno preobraziti u krhki hrvatsko-slovenski dogovor, zapravo pokazuje da je pravi ključ u budućem šefu - talijanskom fondu Palladio Finanziariji.
Mogu slovenski prodavatelji s hrvatskim potraživačima i njihovi pretpostavljenima do besvjesti pregovarati, ali na kraju će gazda biti netko drugi i taj će dugoročno odlučivati koga će i kada poslati državi na grbaču. Ovih su se dana u javnosti pojavili detalji tih, Talijanima navodno neprihvatljivih uvjeta, a prema pisanju slovenskih medija riječ je o samo dvije stavke koje odstupaju od dogovora sa sastanka Počivalšeka i Marića. Radi se o obvezi vlasnika da dvije godine zadrži sva radna mjesta u Hrvatskoj i da se obveže da neće zatvoriti pogon u Labinu. Na sva pitanja upućena Palladiju Finanziariji, pišu slovenski mediji, uvijek dolazi isti odgovor: Nemamo komentara!
I upravo takav stav novog krojitelja sudbine tisuća ljudi iz hrvatske i slovenske Istre stvara razlog za zabrinutost i baca sjenku na smislenost cijele operacije. Ako je bit spašavanja Cimosa očuvanje radnih mjesta, čemu dovlačenje fonda kojem socijalna osjetljivost ionako nije glavni razlog postojanja? Ukoliko je pak na prvom mjestu vraćanje dugova Cimosa, onda smo valjda i sami mogli naći neki bezbolniji način. (Kristian Stepčić Reisman)
