150 hdz monika fbcover
Prof. dr. sc. Kristina Šorić

Rovinjska profesorica s mjestom boravka u Zagrebu

1
Prof. dr. sc. Kristina Šorić
Prof. dr. sc. Kristina Šorić

Prof. dr. sc. Kristina Šorić odrasla je u Rovinju, nakon završenog fakulteta dvadesetak je godina predavala na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu na kojem je bila predstojnica Katedre za matematiku te je obnašala dužnost voditelja Alfa grupe. Također, obnašala je mnoge javne dužnosti i napisala mnogo znanstvenih radova i knjiga. Ova rovinjska profesorica sa stalnim mjestom boravka u Zagrebu, posljednje četiri godine predaje na ZŠEM-u.

Za napomenuti je da je prof.dr.sc. Kristina Šorić pokrenula novi MBA studij na ZŠEM-u, jedini takav u Hrvatskoj, a i u regiji. AACSB na području ovog dijela Europe imaju samo Ekonomski fakultet u Ljubljani i Sarajevu, te ZŠEM. Voditeljica je četverogodišnjeg studija Poslovna matematika i ekonomija.

* Kako vidite situaciju u globalnom visokoobrazovnom sustavu, koji su trendovi trenutno zastupljeni i u kojem će se smjeru kretati?
- Moje je mišljenje da sustav visokog obrazovanja ne smijemo promatrati izolirano već u kontekstu nastavka osnovnog i srednjoškolskog obrazovanja. Naime, po raznim istraživanjima, iz kojih izdvajam ono Svjetskog gospodarskog foruma, djeca koja danas upisuju osnovnu školu zapošljavat će se na poslovima od kojih 60% danas uopće ne postoji. Informacijska tehnologija napreduje neslućenom brzinom, digitalizacija je svugdje oko nas i to će sigurno obilježiti budućnost obrazovanja. Na radnim mjestima događat će se intenzivne automatizacije, te će se pojavljivati potreba za nekim novim zanimanjima koja danas niti ne pojmimo. A mi moramo obrazovati djecu! Za koja zanimanja? Kakva znanja im moramo dati? Kakve vještine? Znanja sve više postaju interdisciplinarna, pa djecu treba obrazovati projektno, kroz kritičko razmišljanje i stvaranje sposobnosti prilagodbe novim situacijama koje se mijenjaju neslućenim brzinama. Da ne govorimo o mobilnosti učenika i studenata, mogućnosti komunikacije i učenja preko raznih platformi, kao i razvijanju multikulturalnosti, tolerancije i usvajanja raznolikosti.

* Kakav je položaj hrvatskog obrazovanja na međunarodnoj sceni?
- Mi se volimo hvaliti kako su naši studenti i stručnjaci koji izlaze iz našeg visokoobrazovnog sustava cijenjeni u inozemstvu. Svaka čast ljudima koji uspijevaju, ali smatram da to nije rezultat našeg obrazovnog sustava već njihove osobne ambicije. Hrvatski obrazovni sustav jednostavno ne stvara stručnjake koji znaju razmišljati i donositi odluke. Hrvatski obrazovni sustav stvara izvrsne poslušnike i operativce. Naši ljudi općenito bježe od odgovornosti jer su u tijeku svojeg školovanja naučili memorirati činjenice i informacije, reproducirati iste i za to dobiti ocjenu. Njih nitko ne pita za mišljenje, od njih nitko ne traži da donose odluke, a ako i trebaju donijeti odluku, za krivu odluku nema nikakvih posljedica, pa se naši ljudi ne uče odgovornosti. Zato i nemamo mnogo znanstvenika koji su prepoznati u inozemstvu niti znanstvenih radova koji se citiraju u relevantnim svjetskim bazama. Dakle, da zaključim, položaj hrvatskog obrazovanja na međunarodnoj sceni je izrazito loš. Svaka čast iznimkama kojih ima!

* Na što bi se trebao fokusirati hrvatski visokoobrazovni sustav kako bi povećao svoju konkurentnost?
- Kod nas obrazovne institucije djeluju kao izolirani silosi, ne samo na relaciji osnovno, srednjoškolsko i visokoškolsko obrazovanje, već i na relaciji među fakultetima istog sveučilišta. Nema protočnosti, nema komunikacije, nema suradnje. A trebamo mlade ljude obrazovati interdisciplinarno?! Kako?! Predavači su uvučeni u svoje male zajednice koje su svrha same sebi. Znanstveni rezultati su nikakvi, radovi se recenziraju unutar te male izolirane zajednice i tako se stječu bodovi za napredovanje. Po mojem mišljenju, ako želimo biti konkurentni u svjetskim razmjerima, moramo se otvoriti prema tom istom svijetu. Moramo se mijenjati i naučiti djelovati interdisciplinarno. U tom je smislu, na primjer, ZŠEM pokrenula četverogodišnji studij Poslovna matematika i ekonomija u okviru kojeg kombiniramo znanja i vještine iz područja matematike, ekonomije i računalnih znanosti, ali i psihologije i socijalnog ponašanja. Nadalje, za svjetsku konkurentnost, kriteriji znanstveno nastavnog napredovanja se trebaju postrožiti, mladi trebaju ići na doktorske i poslijedoktorske studije u inozemstvo, povjerenstva za napredovanje trebaju biti međunarodna, barem europska, ako ne i šira. Hrvatska je premala zemlja i tu ruka ruku mije. I još jedan element koji se ne smije zanemariti, a to je suradnja s poslovnom praksom, ne samo hrvatskom već i svjetskom. Ionako je sve globalno.

* S kojim se domaćim problemima danas bore visokoobrazovne institucije, posebno one privatne?
- Nasmijali ste me. Javne visokoobrazovne institucije nemaju nikakvih problema. U tome i jest problem! Nemaju problema! A onaj koji nema problema ne napreduje. Ne razvija se. Stagnira, opusti se u svojoj zoni komfora i onda nastaje katastrofa. U javnom školstvu najveći je problem kako se dobro pozicionirati, da ne kažem uhljebiti. Opet naglašavam, kao i ranije, u svakoj situaciji ima iznimaka i svaka im čast! Ali njih onda prati hrvatsko prokletstvo, a to je ono da se sve može oprostiti kod nas. I kriminal i ubojstvo i neodgovornost i skandali, ali odgovoran rad ne! E to Hrvatska ne oprašta! A što se tiče privatnih visokoobrazovnih institucija, one se bore protiv društvenih predrasuda. Ako platiš školovanje onda si kupio diplomu. Ja radim na privatnoj školi, a prije toga sam radila 20-ak godina na javnoj instituciji. Ja sam potpuno ista kao što sam i bila. Tamo sam mogla držati nastavu na doktorskom studiju, a ovdje ne mogu jer po zakonu privatna institucija ne može organizirati doktorski studij. Bez obzira što imamo kvalificirane predavače. A najbolja svjetska sveučilišta su privatna. I to je normalno. Ali hrvatske privatne visokoobrazovne institucije, ne, to nije normalno, to je kupovina diploma! A nemam komentara, zaista! Jedino što nam kao privatnoj instituciji preostaje je da i dalje radimo na kvaliteti, inovacijama, da pratimo svjetske trendove i da širimo tržište na inozemstvo. Jer Hrvatska je premalo tržište za nas.

* Na ZŠEM-u iz godine u godine sve je više stranih studenata, a mnogi vaši studenti dobivaju priliku proširiti znanja na prestižnim stranim učilištima. Znači li to da je ZŠEM-ova kvaliteta prepoznata i izvan granica Hrvatske i kako ste to postigli?
- Da se nadovežem na prethodno pitanje i odgovor, Hrvatska je premalo tržište za nas. Konkurencija je i više nego nelojalna. Kad djelujete u okruženju u kojem postoji veliki broj javnih fakulteta, trebate biti inovativni i stvoriti komparativnu prednost. A mi smo zaključili da je to internacionalizacija. ZŠEM je jedina poslovna škola (što bi se kod nas reklo, ekonomski fakultet) u Hrvatskoj koja ima svjetski prestižnu AACSB akreditaciju. U našoj regiji imaju je Ekonomski fakultet Ljubljana i od prije par mjeseci Ekonomski fakultet Sarajevo. Po rangiranju Eduniversala, jedini smo u Hrvatskoj koji imamo četiri palme. Ekonomski fakultet Zagreb ima tri palme, a Osijek dvije palme. Te akreditacije uvelike pomažu stranim studentima u njihovom nastojanju koju instituciju izabrati za svoj boravak u okviru međunarodne suradnje. Pored studenata koji nam dolaze na razmjenu, jako se trudimo upisati strane studente na četverogodišnji studij, kao i na MBA studij. Zato su kod nas hrvatski i engleski jezik ravnopravni na predavanju. Jako se trudimo dovesti predavače iz inozemstva tako da na svom kampusu stvorimo međunarodnu atmosferu. Sve to doprinosi praćenju trendova u globalnom obrazovanju o kojem smo na početku pričali. Kako smo to postigli? Neprekidnim ulaganjem u razvoj nastavnika, inovacijama, otvaranjem prema svijetu i ugrađivanjem tih vrijednosti u svoju korporativnu kulturu. Jako puno smo naučili kroz proces pripreme za AACSB akreditaciju.

* Koliko je danas važno da je sama obrazovna institucija i njezin program školovanja povezan s realnim sektorom i samim gospodarstvenicima? Kako ZŠEM stoji po tom pitanju?  
- Izuzetno je važno! Danas je dinamika razvoja žestoka. Kompanije nemaju vremena ulagati u svoje ljude ponovo dvije ili tri godine nakon što im oni dođu sa fakulteta. Ukoliko ne surađujete s poslovnom zajednicom to je skoro pa izgubljeno vrijeme. Izuzetno je važno da studenti već u tijeku školovanja obave svoje prakse i upoznaju poslovnu zajednicu. Ali kad kažem prakse, onda zaista mislim na praksu. Mi imamo Career centar na ZŠEM-u koji neprekidno nalazi poslove za studente, organizira Student future day gdje studenti imaju priliku sresti se sa svojim budućim poslodavcima i održava kontakte aktualnih studenata s alumnijima. U okviru HKO projekta, mi smo organizirali susret s poslodavcima gdje smo raspravljali kako njihove sugestije ugraditi u naše kurikulume. I mi smo te sugestije zaista i usvojili, to nisu puste priče. Poslodavci nam često dolaze kao gosti predavači, a i vanjski su nam suradnici koji predaju razne izborne kolegije, te na taj način svoja iskustva iz prakse prenose studentima. Jako se trudimo na kolegijima angažirati i kombinirati predavače iz akademije i poslovne prakse. To sigurno doprinosi usvajanju novih znanja kod studenata, ali i razvijanju vještina brze prilagodbe poslovnoj zajednici. (Razgovarao: Ivan Ban)

Najnovije vijesti