Tamna strana sezonskog rada: Tri priče iz Istre
Šest priča sezonskih radnika u turizmu, među kojima se tri ispovjesti odnose na radnike u Novigradu, Vrsaru i Savudriji, objavio je u današnjem izdanju Jutarnji list. Tri istarske priče, koje ne bacaju lijepo svjetlo na naš turizam, prenosimo u nastavku ovog teksta. "Iza osmijeha animatora kriju se ozljede, suze i neprospavane noći", započinje svoju priču 19-godišnja Dora Novak koja je radila sezonski kao animator u Vrsaru. Već prvi tjedan kad je iz Zagreba stigla u Istru, shvatila je kako unaprijed dogovoreni uvjeti ne vrijede, piše Jutarnji list.
„Moj tim i ja radili smo 15 sati dnevno, bez slobodnog dana. Tijekom pauza učili smo nove koreografije, koje animator mora znati, a koje su se stalno izmjenjivale. Naravno, nismo obavljali samo posao animatora, radili smo sve bez iznimke i nismo se imali pravo žaliti. Spajali smo žice, postavljali pozornicu, bili tehničari i kostimografi, a sve to zbog manjka radnika u animacijskom timu. Iskorištavali su nas koliko god su mogli. Čak i kad su se pojavile prve ozljede ništa se nije promijenilo. To je zahtjevan fizički posao, no čak ni ozljede koljena, stopala i povraćanje njima nisu bili dovoljan dokaz da ne možemo više! Bili smo iscrpljeni, ozlijeđeni i ljuti. Ljuti na to što nas iskorištavaju samo zato što smo sezonski radnici. Jer nas gledaju kao jeftinu radnu snagu koju treba iskoristiti", rekla je Novak za Jutarnji list.
"Gosti u kampu svakodnevno su nam prilazili i pitali nas: 'Spavate li vi uopće? Vidimo vas uvijek i svugdje. Sigurno ste dobro plaćeni!'” prisjeća se Dora svog lošeg iskustva u Istri, kamo je iz Zagreba otišla zaraditi džeparac. "Na sve to sam se slabašno nasmijala, jer nesretan animator nije dobar animator", kaže Dora koja zaključuje kako se tih nekoliko mjeseci osjećala potpuno bezvrijedno jer su je konstantno tretirali kao da ništa ne zna. No unatoč svemu, kaže da je bila dobar i predan animator. Loše iskustvo u Savudriji imala je i Lana Dasović (20) koja je radila kao konobarica. Ispadi bijesa njezine šefice, loši higijenski uvijeti lokala u kojem je radila te katastrofalan smještaj neki su od razloga zbog kojih se htjela što prije vratiti u Zagreb, piše Jutarnji list.
„Spora si, ne znaš rezati kruh, koristiš previše vode, slušala sam konstantno cijeli radni dan. Spavala sam u sobici u koju se dolazilo kroz podrum. Soba je užasno smrdjela po vlazi, ali najgori od svega bio je tuš. Ako se to može nazvati tušem. Bili smo prisiljeni osnovnu higijenu obavljati u dvorištu u improviziranom tušu, odnosno komadu plastične zavjese gdje smo se prali vodom iz gumenog crijeva“, rekla je Dasović.
Loredana Matanović (21) također se opekla. U jednom lokalu u Novigradu radila je kao konobarica, čistačica, šankerica i ispomoć u kuhinji. „Radila sam sve i radila sam prekovremeno i nisam se žalila. Možda neću vidjeti more, ali ću više zaraditi. To je bila misao koja me tjerala dalje“, priča Loredana koja se na kraju ipak razočarala. Umjesto obećanih 25 kuna po satu dobila je 18 kuna. „Nije ni stvar u novcu, stvar je u tome da se nas sezonce gleda kao potrošnu robu. Mi možemo raditi sve, stalno i bez prigovora, a na kraju kada dođe do isplate plaće, 25 kuna je previše za konobara“, rekla je bivša sezonka za Jutarnji list.
