Mario Ban kadetski prvak Hrvatske u plivanju na 100 metara prsno

Rovinjski plivač Mario Ban je na državnom prvenstvu u Splitu osvojio zlato u disciplini 100 m prsno i uzeo titulu kadetskog prvaka države. U disciplini 200 prsno bio je peti, te je nastupio u popodnevnom finalu gdje je bio šesti u mlađe juniorskoj konkurenciji. U disciplini 100 slobodno u kadetskoj konkurenciji zauzeo je odlično 4. mjesto.

Anton Hrvatin je u disciplini  200 m mješovito u juniorskoj konkurenciji bio četvrti, u disciplini 200 m delfin šesti, u disciplini 400 m mješovito peti, te je u istoj disciplini nastupio u popodnevnom A finalu i u kategoriji seniora zauzeo izvrsno 6. mjesto.

Kadetu Anteu Lakoviću ovo je bio prvi nastup na Prvenstvu Hrvatske, što je samo po sebi veliki uspjeh jer je u posljednjh godinu dana pokazao veliki napredak.

Plivački klub Delfin Rovinj predstavljali su Anton Hrvatin, Mario Ban, Anteo Laković (svi u individualnim disciplinama) te Luca Laković i Matija Mužina (kao članovi štafete) pod vodstvom trenerice Bojane Bolković. PK Delfin nastupio je sa svojom muškom kadetskom štafetom u disciplinama 4×100 slobodno i 4×100 mješovito. Štafetu su činila dva kadeta: Mario Ban i Anteo Laković i dva mlađa kadeta: Matija Mužina i Luca Laković.

Split je bio domaćin održanog Prvenstva Hrvatske u plivanju za sve dobne skupine. Na državnom prvenstvu pravo nastupa imali su natjecatelji koji su u ostvarili kvalifikacijske norme koje je propisao Hrvatski plivački savez. Na 50 metarskom plivalištu na Poljudu okupilo se 512 plivačica i plivača iz 33 plivačka kluba iz Hrvatske. U ekipnom poretku plivači Delfina zauzeli su odlično 20. mjesto. Time su postali najbolje plasirani Istarski plivački klub iako jedini treniraju u 17- metarskom bazenu.

Dok njihove kolege i vršnjaci  iz ostalih klubova u RH svakodnevno treniraju u puno većem obimu, Rovinjci treniraju tek po sat i pol. No, unatoč tome svi redom ostvaraju zapažene plivačke uspjehe, a pored toga vrlo su dobri i odlični učenici.

Nužno natkrivanje bazena

Ljeti, na rovinjskom Delfinu trenira se svakodnevno, po vrućini koja nerijetko prelazi 30 stupnjeva, treniraju plivači, vaterpolisti i rekreativci. Vrijeme je to kad se želi iskoristiti svaki slobodan termin kako bi se što više nadoknadilo ono što je propušteno zimi i obrnuto. Iz toga proizlazi da se umjesto odmora, koji je u tom periodu primjeren zbog kalendara natjecanja, dvodnevnim treninzima nastoji nadoknaditi ono što se nema u zimskim mjesecima. Ista se situacija već godinama ponavlja. Moguće rješenje oko natkrivanja bazena kreće se puževim korakom. Generacije prolaze i u tijeku je 65. godina  od osnivanja plivačkog kluba. Grad Rovinj u ovoj je situaciji kao neizbrušeni dijamant, grad neiskorištenih potencijala i svojih "skrivenih" mogućnosti. Sve se svodi na turizam iz čega se pokušava izvući nemoguće, a pritom zaboravljamo jednu nepobitnu stvar. A to je, da nam je prostor na kojem obitavamo- bogomdan.

PK Delfin ima organiziranu školu plivanja, koja djeluje uglavnom u ljetnim mjesecima, dok su zimi zbog uvjeta rada brojčano limitirani, pa se ljetni broj djece smanjuje sa 110 na 70-ak, jer su primorani odbijati upise u školu plivanja. To Rovinju i Istri zasigurno predstavlja jedan veliki hendikep. Usporedbe radi, u zimskom periodu, osim nedostatka bazena adekvatnih dimenzija, nailaze i na problem s nedostatkom startnih blokova, plivačkih staza, adekvatne plohe za okrete, kao i oznaka potrebnih za izvođenje okreta. To Istra i Rovinj u 21. stoljeću sigurno ne zaslužuju.

U inat svima, plivači Delfina u potpunosti zadovoljavaju svoja očekivanja, te se sav uloženi trud mnogostruko isplaćuje i ponovo pokazuju da se, bez obzira na jako loše, gotovo sramotne uvjete rada, mogu nositi s plivačkim svijetom, ne samo u regiji, nego i u državi. Naime, svojim zavidnim nastupima plivači Anton Hrvatin i Mario Ban, zajedno s nekolicinom svojih istarskih kolega, mogu naprosto posramiti ostatak konkurencije iz Hrvatske s obzirom na nesrazmjerne uvjete i načine treniranja.

Želja je djelatnika plivačkog i vaterpolo kluba poboljšati uvjete rada, te kroz izgradnju zimskog bazena sačuvati klub i plivanje za buduće generacije na ovom području . Shodno tome, valja naglasiti kako plivači zimi treniraju u 12, odnosno 17- metarskim bazenima, a vaterpolisti igraju domaće susrete u Rijeci i Sisku.

Nedavni je događaj u Splitu jedan u nizu upozorenja da je krajnje vrijeme za realizaciju projekta „Natkrivanje rovinjskog bazena“. Međutim, bojim se da će i ovoga puta nadležni ostati po strani, izuzet brojnih čestitki na uspjehu.

Nadareni zaslužuju bolje uvjete treninga

Ne bježim od činjenice da je prvotni cilj upisa u pojedini sport, zapravo želja da se razvijamo na zabavan, zdrav i koristan način te da se tako zadovolje osnovne potrebe za kretanjem i druženjem. Zatim da se što kvalitetnije i svrsishodnije organizira i ispuni dio slobodnog vremena. No isto tako, smatram da treba postojati mogućnost da se nadarenima pruži šansa da pokušaju nešto više. Povijest plivačkog kluba govori upravo u prilog tome.

Na održanom zimskom Prvenstvu Hrvatske u Splitu, dvojica su plivača Anton Hrvatin i Mario Ban, predvođeni trenericom Bojanom Bolković ostvarili izvanredan uspjeh. Unatoč već spomenutim uvjetima rada, gdje treba napomenuti nedostatak bazena u najvažnijem dijelu pripremnog perioda, pokazali su način da PK Delfin, kao jedini klub u Hrvatskoj koji nema primjeren bazen, ipak ima što reći u samom vrhu hrvatskog plivanja. Pitanje je što bi bilo da su oni i ostali Istrani imali uvjete rada samo djelomice slične kao i ostale njihove kolege u Hrvatskoj. Njihov nastup još je jedan u nizu pokazatelja, da ukoliko se ispune obećanja za natkriveni bazen, Rovinj dobije nove osvajače medalja i državne prvake. Ne zanemarimo i to, da za nastup na državnom prvenstvu Hrvatske treba ostvariti pravo nastupa.

Spomenut treba i kadetsku štafetu (Ban, L. Laković, A. Laković, Mužina), koja je vrlo uspješno nastupila na zimskom Državnom prvenstvu. Rovinjski plivači već godinama, unatoč svemu nastupaju, osim u individualnim disciplinama i u štafetnim, što je veliki uspjeh za klub u ovakvim uvjetima rada.

Budućnost plivanja neosporna

Gotovo svaki put kad govorimo o plivačkom klubu, neizostavna su imena poput Matee Peteh, svojevremeno trostruke prvakinje države i dvostruke viceprvakinje, a nastupila je i na Europskom juniorskom prvenstvu. Zatim Katje Žufić državne viceprvakinje, te kadetske prvakinje države na 200 prsno. U zadnje vrijeme Anton Hrvatin, osvajač je brončane medalje i dvije državne medalje u posljednje 4 godine (kao kadet 200 mješovito i kao ml. junior 200 leptir). U legendu kluba spada zasigurno Sandro Rudan, koji je svojevremeno uz mnoge državne medalje i natjecanja, nastupio i na Mediteranskim i Balkanskim igrama te na Olimpijadi u Muenchenu 1972. Jedina razlika je da se tada radilo u bazenima hotela Rovinj i Montauro, danas u hotelima Park i Eden te rovinjskoj bolnici "Prim. dr. Martin Horvat". Nadamo se da u bliskoj budućnosti ovo nisu jedini koji će Rovinj dovesti na tron hrvatskog plivanja.

Ljubav, volja, vrijeme i trud koji ulažu u bavljenje plivanjem ne može im nitko oduzeti. Za bogatu žetvu plivačkih medalja na mnogim domaćim i međunarodnim natjecanjima, redovno se brinu još Matteo Sošić, Ivan Precali, Leonardo Max Golušin, Marko Galiman, Luka Triska, Matija Mužina, Luca Laković i Manuel Herak.  A kod cura, medalje uredno sakupljaju Anđela Hrvatin, Lea Žampera, Iva Marinović, Korina Deliaga, Maria Folo, Alizee Kesbi, Nikka Brajković, Andrea Jakus, Mia Crnković, Karla Sertić i Katia Poropat. Svi oni treningom izvlače maksimum na kojem im treba zahvaliti. Upravo oni naš grad predstavljaju u najboljem svijetlu. Želja im je samo da se mogu normalno baviti sportom koji su izabrali.  U ovakvim uvjetima naučili su da je svaki, pa i najmanji pomak u rezultatu izrazito vrijedan truda i to je ono što ih tjera naprijed i na čemu temelje svoje treninge i pristup radu.

Za budućnost plivačke tradicije u gradu Svete Eufemije ne treba strahovati, upravo zbog 110 dječaka i djevojčica koji marljivo treniraju pod budnim okom sportskih djelatnika (Ariana Curto, Iva Milanović, Mihovil Modrić, Ernes Uljanić) u plivačkom klubu, koji im gore navedeno nastoje osigurati koliko im god mogućnosti dopuste. Sigurni smo da će tako i nastaviti te da će im se ostvariti sve sportske želje na kojima svojim pristupom marljivo rade. (Ivan Ban)