Novinske kioske maknut će s frekventne lokacije i ugroziti im poslovanje. Jedan od njih hrani čak pet obitelji
Piše: Aldo Pokrajac
Kolateralna žrtva preuređenja Trga na lokvi u Rovinju, gdje će se nalaziti modernističko obilježje hrvatskim braniteljima, mogle bi biti tri prodavačice novina, budući da će se kiosci izmijestiti s tog najfrekventnijeg mjesta u gradu na drugu lokaciju. Među njima je i Anamaria Sorgo, koja bi uskoro trebala ispuniti uvjete za prijevremenu mirovinu. Ona će, dakako, s obzirom na to o kakvom se poslu radi i o kojoj je branši riječ, biti ispodprosječna.
„Ja ću nekako skrpati tih pet mjeseci, koliko mi fali do prijevremene mirovine. Međutim, s obzirom na to što sam prošla, žao mi je ostale dvije kolegice, koje su mlađe. Također i naše gazdarice Seke koja nas je lijepo primila“, kaže nam uvijek nasmiješena Anamaria.
Anamaria Sergo je preživjela kalvariju tvrtke Glas Istre trgovina, koju je najveći majstor privatizacije u Istri Albert Faggian kupio u paketu s Glasom Istre novine, a kasnije je postao i većinski vlasnik Novog lista. Dakako, uzor mu je bio tada svemoćni Miroslav Kutle, kojemu je Tisak sa velikim dnevnim utrškom gotovine bio samoposluga za torbarenje dionica drugih tvrtki.
Na kraju upravo je Tisak prvi nadrapao završivši u Agrokoru, carstvu drugog tajkuna Todorića. Po istoj špranci i Glas Istre trgovina je završila u stečaju prije Glasa Istre novina. Dakle, gospođa Anamaria je dugo radila bez plaće, zaposlila se u Inovinama i na kraju kod gospođe Seke, u maloj tvrtki, gdje je sve posloženo kao u obitelji. Da bi zaokružili priču, javili smo se i vlasnici male tvrtke Azzuro, koja drži ovaj kiosk na vrlo frekventnom mjestu uz autobusnu stanicu i njime - nevjerojatno (!) - hrani pet obitelji
„S mojom kolegicom Anom Matić ovim se poslom bavim već 30 godina. Znam da se kiosk ne uklapa s obnovljenim trgom, gdje će biti spomenik hrvatskim braniteljima. Grad mi nudi druge lokacije na kojima ne bi mogli ostvariti promet za pokriti plaće nas pet zaposlenih u tvrtki. Pokušavamo se dogovoriti da kiosk smjestimo uz rub autobusne stanice dok se ona ne preseli na Carmelo. To bi nam bio time-out dok nađemo neko zadovoljavajuće rješenje, rekla nam je Stojanka Prgić Seka.