U pulskoj butigi: 'Izvinite, govorite li hrvatski?'

Hrvatski poslodavci posljednjih su godina izgubili bitku s radnicima. Preciznije rečeno, bitke nije ni bilo jer su se radnici razbježali prije nego što je nastupio dar-mar na bojnom polju. Nije prošlo toliko vremena da bi tek tako pao u zaborav film „Rane“ koji je u hrvatskim kinima titlovan s nepoznatog srpskog jezika. Ironično, danas bi poslodavci ubili samo da namaknu što više radnika koji govore titlovanim jezikom. Da ih cijela Hrvatska razumije. 

To bi zacijelo željeli u maloj butigi na Monte Zaru u Puli, gdje se radnici izmjenjuju kao na traci. Danas je tu, sutra ga već nema. U dućanu nema nikoga, a na kasi čekaš pola sata. Te nema interneta, te kartice 'ne rade', te nestalo papira za račune. Jao, kucao sam Vam dvaput. Sad ćemo to srediti. Dok čeka na kasi, čovjek se zapita kakav je to poslodavac od kojeg radnik pobjegne prije nego što ga pošteno uvede u posao.

„Izvinite, govorite li hrvatski“, pita me neki dan u istoj butigi čovjek starije generacije. U prvi mah pomislim sprda li se sa mnom. Je li to novi štos, provokacija, da nije novi način upucavanja, što li. Možda više ne igra 'koliko je sati', nego maštovitije, ingenioznije 'govorite li hrvatski'. Već sam se narogušila i izbacila otrovne bodlje na gotovs, ali ipak popuštam. Zanima me što slijedi nakon 'da'.

„Molim Vas možete li pročitati je li ovo šampon za kosu“, pita čovo i pokazuje mi zelenu bočicu na kojoj piše conditioner. Nije, odvraćam, a čovjeku je laknulo jer prodavačica na kasi ne priča hrvatski, a on ne priča engleski. Nisu čak ni izgubljeni u prijevodu. Nema prijevoda, nema titla.

Pokazujem mu bočicu na kojoj piše 'shampoo'. Jasno, nigdje deklaracije, nigdje prijevoda. Evo, šampon vam je ovo, ovo i ovo, kažem i puštam mu da bira. Opet uzima 'conditioner', pa mu jednostavno tutnem u ruku 'shampoo'. 

„Izvinite, je li ostala koja travarica“, pita drugi kupac blagajnicu nakon što je mušterija prije njega opelješila policu s bočicama alkoholnog pića.

Blagajnica ga blijedo gleda. Hrvatski u dućančiću na pulskom brdu ne funkcionira. Donosim čovjeku travaricu. Mašala. Želi platiti i moj račun, za uslugu. Ma ne treba, kažem mu titlovanim jezikom. Da se razumijemo.