Vitraži Lina Skire plove svim morima svijeta. Jedan je bio i na Gadafijevoj jahti

U 85. godini napustio nas je Lino Skira, svestrani umjetnik, majstor svjetla i vitraža. Rođen je 1940. godine u Barbićima kraj Labina. Osnovnu je školu završio u Raši, a srednju u Labinu. U Puli je živio od 1962. godine. Samouki je umjetnik u oblikovanju vitraža i rasvjetnih tijela u Tiffany tehnici koji se nije zadovoljio samo klasičnim tehnikama vitraža i Tiffany, nego je počeo raditi i slike lijepljenjem stakla na staklo i vezivanjem UVA zrakama. Riječ je o tehnici koju je sam izmislio, a izradio je slike raznih dimenzija i motiva.

«Žudnja za svjetlom kao aktivnim činiteljem ljepote uputila je Lina Skiru u istraživanje povijesnih saznanja o tradiciji majstorstva vitraža, u otkrivane metodologije, tehnike i estetike ove aplicirane i uzvišene umjetnosti. Lino Skira vlada tehnikom vitraža, bilo da se radi o otvorima ili prozorima (velikim ili malim, sakralnim ili profanim), bilo da se radi o oblikovanju svjetiljke u poznatoj, kultnoj Tiffany tradiciji. Tijekom višegodišnjeg kontinuiranog i marljivog rada, Lino Skira je suvereno apsolvirao znanja koja mu osiguravaju autorstvo i majstorstvo», kazala je povjesničarka umjetnosti i likovna kritičarka Gorka Ostojić Cvajner prigodom otvaranja jedne od mnogobrojnih izložbi Lina Skire.

- Za mene je osobno bio presudan jedan izlet u okolicu Praga 80-ih godina, kada sam posjetio dvorac u kojem sam ne samo vidio izvrsne vitraže nego i majstore kako ih sjajno renoviraju. Tada sam odlučio baviti se time. Uz stručnu literaturu, za onaj zanatski dio toga umjetničkog obrta, bili su mi neophodni savjeti iskusnog majstora, kojeg je bilo vrlo teško naći, a još teže uvjeriti da otkrije tajne tehnike stvaranja vitraja. Gospodin Sesare Pascuti iz Italije (Aielo de Friuli) bio je nesebičan čovjek i neizmjerno puno mi je pomagao, rekao je Skira. 

Vitraž je suhoparnim leksičkim jezikom opisan kao «prozorska ploha od raznobojnih prozirnih staklenih pločica međusobno povezanih olovnim okvirima», no za Lina Skiru vitraži su bili fascinantna ostvarenja, posebice u crkvama, gdje se staklo pretvara u «filtar mističnosti». Nije stoga neobično da se u njegovom stvaralaštvu, njegova najvrednija i najljepša djela nalaze u sakralnim objektima. Upravo u crkvenim zdanjima maksimalno se potvrdio stvaraocem i majstorom koji autonomno i autorski oblikuje u tehnici i tradiciji vitraža velike plohe u sakralnim objektima, što je oduvijek vrhunac težnje svakog umjetnika. 

Od mnogobrojnih, spomenimo neke: Katedrala i Franjevački samostan u Puli, crkva u Šijani, crkva sv. Lovre u Premanturi, župne crkve u Bujama, Humu, Pomeru, Banjolama, Štinjanu, na Velom Vrhu i Sv. Antona u Puli, te Svetište Majke Božje u Karojbi i Bazilika u Poreču, crkva sv. Martina u Vrsaru, crkve u Trvižu i Pazu, crkva na Cresu (Ustrine). Ali, vitraže vrijedne divljenja Skira je realizirao i u više javnih prostora: Fini, caffe baru Forum u Labinu, Bountyju u Puli, te mnogim drugim.

Strasno, ali samozatajno, govorio je da ga njegove slike, nastale lijepljenjem stakla na staklo, životno stimuliraju u daljnjem radu i stvaralaštvu. Prednost je te njegove tehnike što je mogao uvijek intervenirati na djelu, za razliku od izrade vitraža i Tiffany tehnike kojima to nije moguće. Motive je kreirao sam ili u dogovoru s naručiteljima slika. Surađivao je s poznatim umjetnicima, poput Milana Legovića i Marčela Brajnovića.

A što je bilo presudno da svoj život definitivno usmjeri prema «filtrima svijetla»? Prvo ohrabrenje za svoj umjetnički obrt doživio je u Rovinju 1982. godine na poznatoj kulturnoj i likovnoj manifestaciji Grisia. Tamo je izložio vitraž (1 metar X 80 centimetara) koji se jako svidio posjetitelju iz Njemačke, i odmah ga je kupio. Poslije toga uslijedile su narudžbe za pretežito turističke objekte, a bila je sretna okolnost da je neke od njih vidio i jedan poslovni čovjek iz Milana, koji je Skiru potakao na izradu lampi u Tiffany tradiciji. Zanimljivo je da vitraži te svjetiljke u Tiffany tehnici Lina Skire nisu samo u sakralnim, javnim i privatnim prostorima, nego i plove svim morima svijeta. Primjerice, četiri su na plovnim jedinicama Ruske brodarske kompanije – na Uljanikovim brodovima, na jahti bivšeg libijskog vođe Gadafija (jedan vitraž i 38 lampi). Ipak, Skirina su najsjanija, najreprezentativnija ostvarenja u crkvi Krista Spasitelja na Velom Vrhu i crkvi sv. Antona u Puli, u crkvi u Vrsaru i u Trvižu te u Katedrali i zgradi Financisjke agencije u Puli.

- Uvijek sam s posebnim uzbuđenjem i radošću stvarao vitraže u istarskim crkvama i drugim sakralnim objektima, jer su to za mene najljepši crkveni ukrasi. Uostalom, u velikoj baštini svjetske, a posebno sakralne umjetnosti ti «filtri svjetla» zauzimaju zavidno mjesto. U pogledu moga rada, ako bih neke od njih trebao posebno izdvojiti, onda su to bez sumnje vitraži koji se nalaze u crkvi na Velom Vrhu. Radio sam ih po želji i zamisli vlč. Željka Zeca (ranijeg župnika crkve Krista Spasitelja).

Riječ je o tri vitraža na tri prozora na kojima se vidi Krist Spasitelj, Majka Tereza i kardinal Stepinac (veličine 2, X 2,5 metara). U zgradi Fine u Puli je moj rad kojeg sam godinama sanjao u pogledu dimenzija. Tamo sam radio dva vitraža i to jedan od 49 (7X7) i drugi od 18 četvornih metara. U cjelokupnom bavljenju ovim umjetničkim obrtom, bio je to nesumnjivo najveći izazov, jer sam nakon postavljanja vitraža mogao definitivno zaključiti da na planu dimenzija više nemam limita i čini se kao da je oduvijek tu bio postavljen, s ponosom je rekao Skira.

Iako je tehnika stvaranja vitraža već stoljećima ista, ipak ima noviteta koje unose najvještiji majstori kao što je bio Lino Skira i uvršten je u rijetke koji vitraže stavlja u termopan staklo. Time je osigurana duža trajnost i otpornost, no to se postiže još i taljenim staklom.

Skirina ostvarenja su kreirana u ateljeu u sklopu obiteljske kuće, a njegov sin Dean dizajner je rasvjete koji je nakon brojnih međunarodnih uspjeha, nagrada i priznanja  2022. godine dobio poseban zadatak – osvijetliti božićne jaslice na Trgu svetog Petra u Vatikanu. (Asim Čabaravdić)